Honda Civic sedme generacije (popularno zvana "Svemirac" ili "Jaje" zbog oblika karoserije, mada se taj nadimak češće veže za osmu generaciju, sedma je prelazna faza sa MPV izgledom) donela je mnogo prostora u kabini, a motor D14Z6 bio je ulaznica u svet Honde za evropske kupce. Reč je o klasičnom japanskom atmosfercu koji je dizajniran da traje, a ne da impresionira brojkama na papiru. Ugrađivao se u Hatchback (3 i 5 vrata) i Sedan verzije. Iako nije nosilac VTEC tehnologije u onom sportskom smislu kao Type-R modeli, nudi efikasnost i dugotrajnost.
| Zapremina | 1396 cc (1.4 L) |
| Snaga | 66 kW (90 KS) pri 5600 o/min |
| Obrtni moment | 130 Nm pri 4300 o/min |
| Kod motora | D14Z6 |
| Tip ubrizgavanja | Multipoint (Indirektno ubrizgavanje) |
| Konfiguracija | R4, SOHC, 16 ventila |
| Punjenje | Atmosferski (Bez turba) |
Motor D14Z6 koristi zupčasti kaiš za razvod pogona. Ovo je važno znati jer mnogi misle da sve Honde imaju lanac. Na ovom motoru, kaiš treba menjati na svakih 100.000 km do 120.000 km ili na svakih 5 do 7 godina (šta pre nastupi). Pucanje kaiša može dovesti do teške havarije motora (sudar klipova i ventila), pa se ne preporučuje odlaganje servisa.
Sam motor je mehanički veoma robustan. Najčešći problemi nisu vezani za "srce" motora već za periferije:
Mali servis se radi na 10.000 km ili jednom godišnje. U motor staje relativno mala količina ulja, oko 3.2 do 3.5 litara (zajedno sa filterom). Preporučena gradacija je 5W-30 ili 5W-40 sintetičko ulje. Za starije motore sa većom kilometražom, 10W-40 polusintetika je prihvatljiva opcija, naročito u toplijim klimama.
Zdrav D14Z6 motor ne bi trebalo da troši ulje u značajnim količinama. Potrošnja do 0.5 litara na 10.000 km je prihvatljiva. Ako troši više (npr. litar na 2-3 hiljade km), to obično ukazuje na gumice ventila (koje otvrdnu s godinama) ili, ređe, na uljne karike ("zapekle" karike usled lošeg održavanja). Plavi dim na auspuhu pri jutarnjem paljenju je znak loših gumica ventila.
Svećice se menjaju na svakih 20.000 do 30.000 km ako koristite standardne (bakarne/nikl) svećice (NGK ili Denso su prva ugradnja i topla preporuka). Ako se odlučite za Iridijumske svećice, interval zamene se produžava na 60.000 do 80.000 km.
Dobra vest: Ovaj motor NEMA plivajući zamajac. Koristi klasičan fiksni zamajac koji se ne menja. Set kvačila (korpa, lamela, druk ležaj) je pristupačan i spada u kategoriju jeftinijih za održavanje (cena: nije skupo, zavisi od tržišta).
Sistem je klasičan Multipoint. Benzinske dizne su izuzetno pouzdane i retko prave probleme, osim ako se ne koristi gorivo izuzetno lošeg kvaliteta godinama. Nisu sklone zapušavanju kao kod modernih motora sa direktnim ubrizgavanjem.
Iako je motor male zapremine, karoserija Civica VII nije lagana, a aerodinamika (visok krov) ne pomaže.
Iskreno – jeste, posebno za današnje standarde. Obrtni moment od samo 120 Nm je dostupan visoko (na 4300 obrtaja). To znači da u gradskoj vožnji morate češće koristiti menjač. Ako uključite klimu i u kolima je četvoro ljudi, uzbrdice će zahtevati vraćanje u niži stepen prenosa i pun gas. Za opuštenu vožnju je sasvim dovoljan, ali za preticanja zahteva planiranje i "ceđenje" do crvenog polja.
Menjač ima kratke prenose. Pri 130 km/h u petoj brzini, motor se vrti na oko 3800 - 4000 obrtaja. To znači da je u kabini prilično bučno pri tim brzinama, a motoru fali "daha" za nagla ubrzanja bez vraćanja u četvrtu brzinu.
Ovaj motor je odličan kandidat za TNG, ali uz jedno VELIKO UPOZORENJE: Honda motori ove generacije nemaju hidraulične podizače ventila. Zazori ventila se šteluju mehanički (šrafcigerom i ključem).
Kada vozite na plin, temperatura sagorevanja je viša, i "pečurke" ventila mogu da utonu u sedišta ("ukopavanje ventila"). Zato je obavezno proveravati i štelovati ventile na svakih 20.000 do 30.000 km ako vozite na plin. Ako to zanemarite, doći će do gubitka kompresije i skupog remonta glave motora. Ugradnja sistema za podmazivanje ventila ("kapalica") se preporučuje.
Zaboravite na to. Na atmosferskom motoru od 1.4 litra, čipovanjem ćete dobiti možda 3 do 5 KS, što je u vožnji neosetno. Novac je bolje uložiti u kvalitetne gume ili osvežavanje trapova.
Manuelni menjač na Civicu sedme generacije (i 1.4 i 1.6 motori) ima fabričku manu koja je dobro poznata. Reč je o ležaju spojničke osovine (Input Shaft Bearing).
Simptomi: Čuje se šuštanje ili mlevenje kada je menjač u leru (neutralnom), a kvačilo NIJE pritisnuto. Čim pritisnete kvačilo, zvuk nestaje. Takođe, zvuk se može čuti u prvoj i drugoj brzini.
Ako se ovo ignoriše, ležaj se može raspasti i uništiti kućište menjača. Popravka zahteva skidanje i otvaranje menjača. Sam ležaj nije skup (Zavisi od tržišta), ali su "ruke" majstora skupe zbog obima posla.
Ulje u manuelnom menjaču treba menjati na svakih 60.000 km. Obavezno koristite originalno Honda MTF ulje, jer su Hondini menjači osetljivi na univerzalna ulja.
Reč je o klasičnom automatiku sa 4 brzine (torque converter). On je veoma pouzdan ako je ulje menjano redovno. Nije brz, "krade" malo snage motoru i povećava potrošnju za oko 1-1.5 litar, ali je vrlo udoban za grad. Kvarovi su retki i obično su posledica neodržavanja.
Prilikom kupovine Civica sa D14Z6 motorom, proverite sledeće:
Honda Civic 1.4 sa D14Z6 motorom je idealan "radni konj". Nije uzbudljiv za vožnju, enterijer deluje spartanski, a zvučna izolacija je slaba. Međutim, ako nađete primerak sa ispravnim menjačem i zdravom limarijom, dobićete jedan od najpouzdanijih automobila na tržištu sa smešno niskim troškovima redovnog održavanja. Namenjen je vozačima kojima je pouzdanost i prostranost bitnija od prestiža i brzine.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.