Honda D16B2 je redni četvorocilindrični atmosferski benzinac iz čuvene Hondine D-serije motora. Ovaj konkretan model najčešće srećemo u Honda Civic VI generacije, specifično u "Fastback" (MA/MB) varijanti koja se proizvodila u Velikoj Britaniji (projekat rađen u saradnji sa Roverom). Sa svojih 116 konjskih snaga, ovaj motor predstavlja "zlatnu sredinu" ponude tog vremena – jači je od osnovnih 1.4 modela, a ekonomičniji i jednostavniji od VTI varijanti.
Važno je napomenuti da je ovo SOHC motor (jedna bregasta osovina), što doprinosi njegovoj jednostavnosti i kompaktnosti. Iako nema čuvenu VTEC oznaku u ovoj specifičnoj varijanti (zavisi od tržišta, ali D16B2 je uglavnom non-VTEC), on i dalje poseduje taj prepoznatljivi Hondin karakter koji traži obrtaje da bi isporučio snagu.
| Karakteristika | Podaci |
|---|---|
| Zapremina motora | 1590 ccm (1.6 L) |
| Konfiguracija | Redni 4 cilindra, 16 ventila (SOHC) |
| Snaga | 85 kW (116 KS) pri 6300 o/min |
| Obrtni moment | 143 Nm pri 4800 o/min |
| Kod motora | D16B2 |
| Tip ubrizgavanja | PGM-FI (Multi-point injection) |
| Punjenje | Atmosferski (Bez turba) |
| Pogon bregaste | Zupčasti kaiš |
Hondini motori iz D-serije važe za jedne od najpouzdanijih benzinaca 90-ih godina. Ipak, godine čine svoje, pa postoje specifične tačke na koje treba obratiti pažnju.
Ovaj motor koristi zupčasti kaiš. Ovo je kritična stavka održavanja. Preporuka je da se veliki servis radi na svakih 100.000 km ili 5 godina, šta god pre nastupi. Pucanje kaiša dovodi do sudara klipova i ventila (interferentni motor), što znači havariju motora. Uz kaiš se obavezno menjaju španer i vodena pumpa.
Iako je mehanika (klipovi, radilica) izuzetno trajna, periferije mogu praviti probleme:
U motor D16B2 staje oko 3.3 do 3.6 litara ulja (zajedno sa filterom). Preporučena gradacija je 10W-40 polusintetika za većinu klimatskih uslova u Evropi, mada se može koristiti i 5W-40 ako je motor u odličnom stanju.
Da li troši ulje? Da, to je očekivano za Honde ovih godišta, pogotovo ako se voze u visokim obrtajima. Potrošnja od 0.3 do 0.5 litara na 1.000 km se kod starijih primeraka često toleriše, ali sve preko toga ukazuje na potrebu za zamenom gumica ventila ili karika. Plavi dim na auspuhu pri dodavanju gasa je siguran znak loših karika, dok dim pri prvom paljenju ujutru ukazuje na gumice ventila.
Svećice se kod ovog benzinca menjaju na svakih 20.000 do 30.000 km ako koristite standardne (nikl/bakar) svećice (NGK ili Denso su fabrička preporuka i najbolje rade). Ako koristite Iridijumske, interval može biti i do 100.000 km, ali kod ovako jednostavnog motora standardne svećice su sasvim dovoljne i jeftine.
Dobra vest: Ovaj motor NEMA plivajući zamajac. Koristi klasičan fiksni zamajac koji se ne kvari. Set kvačila (korpa, lamela, druk ležaj) je relativno jeftin (Spada u kategoriju: nije skupo) i menja se samo kada se lamela potroši.
Koristi se Hondin PGM-FI sistem sa četiri brizgaljke (multipoint). Dizne su izuzetno robusne i veoma retko se kvare. Ako dođe do problema, to je obično zbog lošeg goriva ili prljavštine, a rešava se ultrazvučnim čišćenjem, što je jeftin postupak.
Ovaj motor je oličenje jednostavnosti:
Realna potrošnja u gradu se kreće između 8.5 i 10 litara na 100 km. Ovo zavisi od težine noge na gasu. Zimi ili u teškim gužvama može dostići i 11 litara, što je standardno za tehnologiju 90-ih.
Da li je motor lenj? Zavisi kako ga vozite. Honda Civic VI Fastback je relativno lagan automobil (oko 1150 kg). Do 3.000 obrtaja motor je pitom i može delovati "pospano" uzbrdo. Međutim, maksimalni obrtni moment je na 4.800 o/min, a snaga na 6.300 o/min. Da bi ovaj auto išao dobro, morate ga "vrteti". Ako se ne plašite visokih obrtaja, auto je prilično živahan i zabavan.
Ovo je možda najslabija tačka za komfor. Menjač je proračunat relativno kratko radi boljeg ubrzanja. Pri 130 km/h motor se vrti na oko 3.800 do 4.000 obrtaja u petoj brzini. To znači da je u kabini prisutna buka motora. Potrošnja na otvorenom se kreće oko 6.5 do 7.5 litara.
Ovaj motor je odličan kandidat za TNG. Usisna grana je metalna (obično), a elektronika jednostavna. Međutim, postoji jedno ključno pravilo: Hondini motori nemaju hidraulične podizače ventila. To znači da se zazor ventila mora mehanički štelovati. Kada vozite na plin, ovo morate raditi češće (na svakih 20.000 - 30.000 km) kako ne bi došlo do "ukopavanja" ventila i uništenja glave motora. Ako ovo poštujete, motor na plinu prelazi stotine hiljada kilometara.
Kod atmosferskog benzinca ove zapremine, "čipovanje" je bacanje novca. Možete dobiti eventualno 3 do 5 KS, što u vožnji nećete osetiti. Bolje uložite novac u kvalitetne gume, sveže ulje i filtere – to će više uticati na performanse nego softver.
Uz D16B2 najčešće dolazi 5-stepeni manuelni menjač (oznaka S40 ili slična). Postoji i opcija 4-stepenog klasičnog automatskog menjača, mada je u Evropi ređa.
Prilikom kupovine Honde sa D16B2 motorom, fokusirajte se na sledeće:
Zaključak: Honda Civic sa D16B2 motorom je školski primer pouzdanog automobila iz 90-ih. Namenjen je vozačima koji cene inženjersku jednostavnost i niske troškove eksploatacije, a ne smeta im spartanski enterijer i nešto veća buka na auto-putu. Ako nađete primerak koji nije truo, motor će vas uz minimalno održavanje služiti godinama.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.