Motor sa oznakom 16SV je tipičan predstavnik Opelove (GM) arhitekture iz osamdesetih i ranih devedesetih godina. Slovo "S" u oznaci označava stepen kompresije (između 9.0 i 9.5:1), dok slovo "V" dolazi od nemačke reči Vergaser, što znači karburator. Ovo je radna mašina koja se ugrađivala u legendarne modele kao što su Opel Kadett E (Suza), Ascona C i rana Vectra A, kao i njihove Vauxhall blizance u Evropi. Danas je ovaj motor pravi raritet na putevima, preživeo je test vremena zahvaljujući svojoj banalnoj jednostavnosti, ali zahteva specifičan pristup održavanju u poređenju sa modernim vozilima.
| Karakteristika | Podatak |
|---|---|
| Zapremina motora | 1598 cc |
| Snaga | 60 kW (82 KS) |
| Obrtni moment | 130 Nm |
| Kod motora | 16SV |
| Tip ubrizgavanja | Karburator (najčešće Pierburg 2E3) |
| Način punjenja | Atmosferski motor (Naturally aspirated) |
| Tip goriva | Benzin (Petrol) |
Motor 16SV za prenos razvoda koristi zupčasti kaiš. Njegova arhitektura je takva da je zamena kaiša izuzetno laka i dostupna. U većini slučajeva, radilica i bregasta se neće sudariti sa ventilima ako kaiš pukne (takozvani non-interference motor), ali to se nikada ne sme prepustiti slučaju, te ga treba redovno menjati.
Mehanika samog bloka i glave je neuništiva, ali periferije otkazuju zbog starosti. Najčešći problemi uključuju:
Veliki servis se na ovom motoru preporučuje na svakih 60.000 km ili maksimalno 5 godina. Komplet obuhvata zupčasti kaiš, španer i vodenu pumpu (koja je često pokretana istim kaišem). Radni sati mehaničara su minimalni jer je pristup odličan.
U motor staje oko 3.5 litara ulja (uključujući filter). Preporučuje se upotreba polusintetičkog ulja gradacije 10W-40, a za motore koji su prešli zaista ogromne kilometraže sa većim tolerancijama može se preći i na 15W-40 mineralno ulje.
Da, gotovo je garantovano da ovaj motor troši ulje, ali retko zbog istrošenih karika. Glavni krivac su gumice ventila koje vremenom otvrdnu. Simptom ovoga je oblak plavičastog dima na auspuhu prilikom prvog jutarnjeg paljenja ili nakon dugog rada na leru kada se doda gas. Potrošnja do 0.5 l/1000 km se za ovakav, star motor smatra prihvatljivom, sve preko toga zahteva sanaciju glave motora, što srećom nije skupo (Zavisi od tržišta).
Klasične bakarne svećice na ovom motoru treba menjati na svakih 30.000 do 40.000 km. Održavanje zazora i čistoće svećica je kritično jer stari karburatorski sistemi nemaju moćne bobine kao današnji automobili.
Ne. Ovaj motor koristi potpuno običan, fiksni zamajac. Nema brige o skupim zamenama koje su karakteristične za moderne dizele i benzince.
Kao što je rečeno, nema elektronskih dizni. Ubrizgavanje se vrši putem karburatora. Nema pumpi visokog pritiska niti senzora. Održavanje se svodi na fizičko čišćenje karburatora i zamenu garniture zaptivki (dizne, plovak, iglica). Naći dobrog majstora za karburatore (karburator servisi) danas je teže nego naći deo.
Apsolutno ne. Zaboravite na brige o turbo rupama, zapušenim DPF filterima (DPF je isključivo za dizele), blokiranim EGR ventilima i dosadnim "Check Engine" lampicama. Nema ni AdBlue tečnosti. Ovo je čista mehanika kakva se više ne proizvodi.
S obzirom na to da karburator nije precizan kao moderno elektronsko ubrizgavanje (MPI/GDI), potrošnja u gradu se kreće između 9.5 i 11 l/100km, zavisno od težine noge na gasu i štelovanja samog karburatora.
Ovo zavisi od modela. U Opelu Kadett E (koji je lakši od tone), ovih 82 KS i 130 Nm pružaju sasvim živahne performanse i auto deluje poletno. Međutim, u Opelu Vectra A, koja je znatno masivnija i veća, motor je primetno "lenj". Svako preticanje zahteva planiranje, a pun auto i uzbrdica ozbiljno uzimaju danak performansama.
Ovaj motor nije idealan krstaš za današnje auto-puteve. Pri brzini od 130 km/h u petoj brzini, radilica se vrti na oko 3.500 do 3.800 obrtaja u minuti (zavisno od prenosnih odnosa menjača). Zbog toga u kabini postaje veoma bučno, a potrošnja goriva drastično raste usled lošije aerodinamike starih vozila.
Savršen je za plin. Pošto koristi karburator, najjednostavniji "venturi" plinski uređaj (ugradnja preko mešača na grlu karburatora) radi bez ikakvih problema. Ugradnja i održavanje ovakvog sistema su izuzetno jeftini, a motor sa njim prelazi stotine hiljada kilometara. Čak ublažava i neke probleme nestabilnog lera na benzinu koji uzrokuje loš karburator.
Čipovanje je nemoguće. Motor 16SV nema motorni računar (ECU) koji kontroliše ubrizgavanje i paljenje softverski. Svako povećanje snage bi moralo da ide mehaničkim putem (oštrija bregasta osovina, poliranje kanala na glavi, veći dvogrli karburator), što se danas, zbog starosti i namene vozila, ne isplati.
Od manuelnih, ugrađivani su pouzdani 4-stepeni i 5-stepeni menjači iz GM-ove F-serije (najčešće F13 i F16). Automatski menjači su bili retkost, ali kada su se nudili (npr. u Vauxhall Cavalier-u ili Vectri), to su bili klasični hidrodinamički menjači sa 3 ili 4 brzine (Aisin). Izuzetno su robusni, ali čine automobil tragično sporim i znatno povećavaju potrošnju.
Manuelni menjači su praktično neuništivi u normalnim uslovima eksploatacije. Najčešći problem je birač brzina (polužje). Zbog dotrajalosti plastičnih zglobova na polužju, ručica menjača dobije ogroman luft i gubi se preciznost, a ubacivanje u prvu brzinu postaje naporno. Automatika pati samo od zanemarivanja – neredovna zamena starog ATF ulja dovodi do cukanja i proklizavanja prilikom šaltanja.
S obzirom na to da nema plivajući zamajac, već isključivo fiksni, menja se samo set kvačila (korpa, lamela, druk ležaj). Ovaj zahvat i delovi su veoma jeftini (Zavisi od tržišta). Pored toga, Opelovi menjači iz te ere (poput F16) imaju poseban "prozorčić" sa donje strane zvona, pa je zamenu lamele nekad moguće uraditi i bez skidanja celog menjača (upotrebom posebnih steznih alata), što smanjuje troškove ruku majstora.
Kod manuelnog menjača, proizvođač je propisao samo kontrolu i dolivanje, ali pametna preporuka je zamena menjačkog ulja na svakih 100.000 km. Kod automatskog menjača, zamena ATF ulja i filtera mora se vršiti na svakih 60.000 km kako bi se sačuvao set lamela unutar transmisije.
Opelov 16SV motor iz zlatnog doba jednostavne mehanike idealan je za entuzijaste koji vole "old-school" vožnju i koji znaju sami da odrade osnovno održavanje u garaži. Takođe, predstavlja fantastično jeftinu opciju za prevoz (na TNG) u ruralnim sredinama, pod uslovom da pronađete školjku koju rđa nije već u potpunosti uništila. Nije za autoput, nije za obaranje brzinskih rekorda, već isključivo za pouzdano prelaženje od tačke A do tačke B uz minimalne troškove servisa.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.