Kada se spomene zlatno doba "GSi" modela, motor C20XE, među entuzijastima poznat i kao "Red Top" (zbog crvenog poklopca svećica i L oblika na poklopcu ventila), nezaobilazna je tema. Dizajniran u saradnji sa inženjerima iz Cosworth-a, ovaj 2.0-litarski atmosferski dragulj je postavio standarde tokom 90-ih godina. Ugrađivao se u ikone poput Kadett E GSi, Astra F GSi, Calibra i Vectra A (kao i njihove Vauxhall i Chevrolet pandane). Bio je to motor koji je na trkačkim stazama i ulicama posramljivao znatno skuplje i snažnije automobile. Njegova konstrukcija je robusna, ali su godine i oštra vožnja učinili svoje, pa je danas poznavanje njegovih mana ključno za vlasnike i kupce.
| Karakteristika | Podatak |
|---|---|
| Zapremina | 1998 cc |
| Snaga | 110 kW (150 KS) pri 6000 o/min |
| Obrtni moment | 196 Nm pri 4800 o/min |
| Kod motora | C20XE |
| Tip ubrizgavanja | Multipoint (Bosch Motronic 2.5 ili 2.8) |
| Način punjenja | Atmosferski motor (Naturally aspirated) |
| Tip goriva | Benzin |
Blok ovog motora je praktično neuništiv, zbog čega su ga mnogi kasnije koristili kao bazu za turbo konverzije (C20LET). Ipak, periferija i glava motora traže pažnju.
Ovaj motor koristi zupčasti kaiš za pogon bregastih osovina. Preporučuje se da se veliki servis radi na svakih 60.000 km ili na 4-5 godina, zavisno šta pre nastupi. Pucanje kaiša na C20XE motoru je fatalno – ventili se obavezno susreću sa klipovima (interference engine), što rezultira havarijom motora i ogromnim troškovima popravke. Uvek zamenite i vodenu pumpu i sve rolere/španere prilikom velikog servisa.
Kapacitet kartera je oko 4.5 litara ulja. Zbog starosti tehnologije i tolerancija, optimalna gradacija ulja je 10W-40, mada neki entuzijasti u potpuno osvežene motore sipaju kvalitetno 5W-40 sintetičko ulje. Da li ovaj motor troši ulje? Apsolutno. Za motore ove starosti, normalno je da potroše između 0.3 do 0.5 litara na 1000 km. Ako potrošnja prelazi 1L na 1000 km, uzrok su obično dotrajale gumice ventila (čest problem) ili istrošene karike usled duge istorije visko-obrtne vožnje. Plavi dim pri jutarnjem paljenju je siguran znak propalih gumica ventila.
Kao klasičan benzinac, zahteva redovnu promenu svećica. Standardne bakarne svećice (sa dva kraka, po fabrici) treba menjati na svakih 30.000 do 40.000 km. Kablovi za svećice su dugi, idu kroz "kanal" na glavi motora i vremenom zbog velike toplote probiju, pa motor počne da trza pri dodavanju gasa.
Najveća mora vlasnika C20XE motora je porozna glava motora. Opel je koristio dva proizvođača glava: Cosworth ("Coscast") i Kolbenschmidt ("KS"). KS glave često postanu porozne u unutrašnjosti, što dovodi do probijanja ulja u rashladni sistem. Simptom: ulje u ekspanzionoj posudi antifriza (masna, siva emulzija tj. "majonez"). Coscast glave nemaju ovaj problem (možete ih prepoznati po tome što nemaju čep ispod prvog izduvnog kanala). Rešenje za KS glavu je "zacevljivanje" (ubacivanje cevi u kanal za ulje), što je zahtevan mašinski posao.
Drugi čest problem je motor ler gasa (ICV - Idle Control Valve). Vremenom se zaprlja uljnim isparenjima, pa motor nepravilno radi na leru, zaleće se ("turira" sam od sebe) ili se gasi na semaforu. Skidanje i čišćenje obično rešava problem privremeno, ali na kraju je potrebna zamena.
Zbog svoje konstrukcije iz kasnih 80-ih, C20XE pošteđen je mnogih skupih "bolesti" modernih motora.
Performanse su zaštitni znak ovog motora. Ima fantastičnu krivu obrtnog momenta za atmosferca i vrti se rado i bez muke do 7000 o/min. U karoserijama poput Kadetta (koji je težak jedva oko 1000 kg) ili Astre F, automobil bukvalno leti i apsolutno nije lenj. U težim vozilima poput Vectre A 4x4 ili Calibre, početno ubrzanje je malo tuplje, ali snage za preticanje nikada ne fali.
Gradska potrošnja: Realna potrošnja u urbanim uslovima kreće se između 10.5 i 12.5 litara na 100 km. Motor ne prašta "tešku nogu" na gasu, pa ova brojka lako raste.
Vožnja na auto-putu: Pri brzini od 130 km/h, C20XE (uglavnom uparen sa F20 sportskim menjačem sa kratkim prenosnim odnosima) krstari na prilično visokih 3500 do 3700 o/min. Zbog toga je u kabini nešto bučnije, a potrošnja na auto-putu se kreće oko 7 do 8 litara na 100 km.
C20XE jako dobro podnosi plin, ali pod jednim velikim uslovom: mora se ugraditi isključivo sekvent sistem (sekvencijalno ubrizgavanje). Ugrađivanje starih "venturi" sistema (gde se plin usisava kroz mešač) je strogo zabranjeno. Zašto? Kod klasičnih sistema često dolazi do detonacija u usisnoj grani ("backfire"). Pošto je kućište protokomera veoma osetljivo (često sa takozvanom "klapnom"), i najmanja detonacija će ga trajno uništiti i pokriviti, ostavljajući vas sa pokvarenim autom na sred puta.
Da li se isplati "čipovati" C20XE? Kratak odgovor je: Ne. Zato što je ovo atmosferski motor iz kog su inženjeri već izvukli maksimum za serijsku proizvodnju. Takozvani "Stage 1" softver će pomeriti blokadu obrtaja na oko 7200 o/min i doneti minimalno poboljšanje mape paljenja, što rezultira skokom snage od jedva 5 do 8 KS. Razlika se u praksi ne oseća. Da bi se snaga ozbiljno podigla, neophodan je hardverski tuning (ostrije bregaste osovine - čuvene Schrick, "powercap" na usisu umesto SFI rezonantne kutije, portovanje glave i sportski izduv). Takvi zahvati su veoma skupi.
Standardni i ubedljivo najčešći menjač za ovaj motor je Opelov čuveni F20 (5 brzina). Ovaj manuelni menjač je izuzetno izdržljiv i trpi mnogo veći obrtni moment od fabričkog. Najčešći kvar na njemu (uglavnom zbog maltretiranja prethodnih vlasnika) je propadanje sinhrona druge brzine. Simptom je "krčanje" prilikom brzog prebacivanja iz prve u drugu brzinu na visokim obrtajima. Ulje u manuelnom menjaču bi trebalo zameniti ili bar proveriti nivo na svakih 80.000 km, mada mnogi zaboravljaju na to.
Vrlo retko, ovaj motor se uparivao sa 4-stepenim automatskim menjačem (Aisin AW). Ovaj automatik ubija sav sportski duh motora. Automobil postaje značajno sporiji i lenj, uz znatno višu potrošnju goriva u gradu (preko 13 litara). Najčešći kvarovi kod njega uključuju udarce ("cimanje") pri prebacivanju iz prve u drugu brzinu, a razlog je najčešće staro, nikad zamenjeno ATF ulje ili dotrajali solenoidi u hidrobloku. Servis ulja i filtera kod automatika obavezan je svakih 60.000 km.
Kupovina automobila sa C20XE motorom danas nije kupovina prevoznog sredstva, već kupovina vikend igračke ili projekta za restauraciju.
Opel C20XE je motor za sladokusce, hobi mehaničare i zaljubljenike u inženjering iz 90-ih. Nije za nekoga ko traži "pouzdan auto za svaki dan bez ulaganja", jer će vas starost gumenih creva, senzora i instalacija na ovim modelima redovno ostavljati na cedilu dok se sve ne zameni. Ipak, pruža vozačko iskustvo, sirov osećaj, fantastičan zvuk usisa i ubrzanje koje teško koji moderni atmosferski četvorocilindraš može da nadmaši.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.