Ukratko najvažnije (TL;DR):
Sadržaj:
Motor sa oznakom X17DTL predstavlja Opelov dizajn turbodizel agregata zapremine 1.7 litara, koji se ugrađivao krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih godina. Najčešće ćete ga sresti ispod haube modela Opel Astra F (facelift) i Opel Astra G, kao i u odgovarajućim Vauxhall verzijama. Bitan je u automobilskoj istoriji jer predstavlja jednu od poslednjih iteracija dizela sa indirektnim ubrizgavanjem (sa pretkomorama) pre masovnog prelaska na Common-Rail sisteme. Ovaj motor se često vizuelno i po performansama razlikuje od japanskog Isuzu 1.7 motora (koji ima oznake X17DT ili Y17DT i pruža veću snagu). Njegov glavni adut je robusnost i tolerancija na lošije gorivo.
| Parametar | Podatak |
|---|---|
| Zapremina motora | 1699 cc |
| Snaga | 50 kW (68 KS) |
| Obrtni moment | 105 Nm |
| Kod motora | X17DTL |
| Tip goriva i ubrizgavanje | Dizel / Indirektno ubrizgavanje (rotaciona pumpa) |
| Aspiracija (punjenje) | Turbo punjač (niskog pritiska) |
Motor X17DTL poseduje zupčasti kaiš za razvod paljenja. Za razliku od nekih modernijih motora, ovde je tolerancija na pucanje kaiša nulta. Pucanje dovodi do havarije u glavi motora (krivljenje ventila i oštećenje bregaste osovine). Zbog toga se veliki servis obavezno radi na svakih 60.000 km ili najkasnije na 5 godina. Preporuka je ugradnja kvalitetnih setova sa novom vodenom pumpom, a sama cena delova nije skupa (Zavisi od tržišta).
S obzirom na starosti konstrukciju, elektronika retko zadaje probleme jer je ima u minimalnim količinama. Glavne boljke su mehanicke prirode. Dihtung glave motora je poznata slaba tačka; usled pregrevanja (koje može nastati zbog starog hladnjaka ili začepljenog termostata) dolazi do pucanja dihtunga, mešanja ulja i antifriza ili izbacivanja rashladne tečnosti. Takođe, alternator je postavljen prilično nisko i često strada od vlage, a propadanje gumenih creva vakuum sistema može dovesti do gašenja motora ili gubitka snage.
U ovaj motor staje oko 4.5 litara ulja (uključujući filter). Preporučena gradacija za većinu klimatskih uslova u Evropi je polu-sintetika 10W-40, s obzirom na veće tolerancije starije konstrukcije. Što se tiče potrošnje ulja, s obzirom na to da su ovi motori danas mahom prešli ozbiljne kilometraže, normalno je da potroše između 0.5 i 1 litar ulja na 10.000 km. Ako potrošnja premašuje ovu vrednost, uzrok su najčešće istrošene karike, gumice ventila ili propuštanje ulja na samom turbo punjaču.
Pošto je ovo dizel motor sa indirektnim ubrizgavanjem, on koristi mehaničke dizne niske osetljivosti. Trajnost ovih dizni je izuzetna – često prelaze i preko 300.000 km bez većih problema. Kada dotraju, simptomi su crni dim pod opterećenjem i nemiran rad na leru (tkz. "čekićanje"). Srećom, reparacija mehaničkih dizni je veoma jeftina i sastoji se od jednostavne zamene uložaka (Zavisi od tržišta).
Ovo je velika prednost za kupce plićeg džepa: motor nema plivajući zamajac. Poseduje klasičan fiksni (kruti) zamajac koji se ne menja kao potrošni deo. Zamena seta kvačila (korpa, lamela, druk ležaj) se radi po potrebi i spada u izuzetno povoljne popravke u poređenju sa modernim dizelašima, tako da trošak nije visok (Zavisi od tržišta).
Motor koristi mehaničku (ili polu-elektronsku, zavisno od godine) rotacionu Bosch ili Lucas pumpu visokog pritiska. Pumpe su robusne, ali nakon 20 godina eksploatacije mogu početi da cure, tačnije da gube naftu na zaptivkama, što se manifestuje otežanim prvim paljenjem ujutru (zbog povlačenja vazduha u sistem). Prekaptivanje pumpe (remont) je rešenje i spada u srednje skupe popravke (Zavisi od tržišta).
Turbo punjač je osnovnog tipa (fiksna geometrija) sa niskim pritiskom prednabijanja. Životni vek mu je jako dugačak pod uslovom da je ulje redovno menjano. Ako čujete izraženo "zviždanje" pri dodavanju gasa, primećujete plavičast dim iz auspuha ili vidite ulje u usisnim crevima, to je znak da su ležajevi turbine potrošeni i da je remont blizu.
DPF filter i AdBlue sistem ne postoje na ovom motoru, što eliminiše dve ogromne stavke za održavanje. EGR ventil postoji u svojoj najprimitivnijoj formi (često upravljan vakuumom). On ima tendenciju da se zapuši naslagama čađi (posebno zbog gradske vožnje), što dovodi do crnog dima i gubitka snage. Njegovo čišćenje je trivijalno, a mnogi mehaničari ga jednostavno fizički blokiraju (zatvore) pločicom, s obzirom na to da to ne izaziva ozbiljne softverske greške kod ove generacije motora.
S obzirom na staru tehnologiju sagorevanja u pretkomorama, X17DTL nije ekstremno štedljiv kao moderniji CDTI ili TDI motori. U gradskoj vožnji realno troši između 6.5 i 8.0 l/100km, zavisno od težine karoserije (Astra G Karavan u gradu lako povuče 8 litara). Na magistrali se potrošnja može spustiti na okruglo 5 litara.
Ovaj motor je apsolutno lenj. Sa samo 68 konjskih snaga i mizernih 105 Nm obrtnog momenta, koji se pritom ne razvijaju naglo, ubrzanja su duga i zahtevaju mnogo strpljenja. Ugradnja ovog motora u težu karoseriju poput Opel Astre G Karavan znači da svako preticanje na magistrali mora biti pažljivo procenjeno i isplanirano.
Na auto-putu, ovaj motor nije u svom prirodnom okruženju. Pri brzini od 130 km/h, menjač ga drži na preko 3000 obrtaja. Motor tada postaje veoma bučan i vibracije se prenose u kabinu. Idealan ritam (krstarenje) za ovaj automobil na auto-putu je između 100 i 110 km/h, gde su buka i potrošnja u optimalnom rasponu.
Kratak i jasan odgovor je: odustanite. Iako stari majstori mogu blago "odvrnuti" dotok nafte na mehaničkoj pumpi i neznatno podići pritisak turbine mehaničkim putem, klasičan softverski Stage 1 tuning ovde nema mnogo smisla. Sistem ubrizgavanja nema dovoljno elektronske kontrole, a fabričko hlađenje i starost materijala ne podnose dobro povećana termička opterećenja. Pokušaj tjuniranja obično rezultira samo oblacima crnog dima i brzim pregrevanjem.
Motor je gotovo isključivo uparivan sa manuelnim petostepenim menjačima iz Opelove F-serije (F13 ili F17). Automatski menjači uz ovaj slab agregat su na nivou statističke greške i ekstremno su retki. Sam manuelni menjač je mehanički pouzdan, zupčanici retko stradaju.
Najčešći problem kod manuelnog menjača nije u samoj kutiji, već u polužju (biraču brzina). Plastične čaure i zglobovi se pojedu, što dovodi do nepreciznog osećaja na ručici i problema sa ubacivanjem u prvu ili drugu brzinu. Rešenje je zamena seta polužja, što je jeftina intervencija (Zavisi od tržišta).
Iako mnogi tvrde da je ulje u menjaču "doživotno" (Lifetime), dobra mehaničarska praksa nalaže da se menjačko ulje zameni na svakih 80.000 do 100.000 km, posebno na automobilima ove starosti. Koristi se oko 1.6 litara sintetičkog ulja za menjače gradacije 75W-90, što doprinosi glatkijem šaltanju zimi.
S obzirom na to da kupujete auto star preko dvadeset godina, dijagnostika preko OBD kabla vam ovde neće mnogo reći. Provera se svodi na mehaniku i čula:
Opelov X17DTL motor nije za entuzijaste, nije za brzu vožnju, niti za česta krstarenja auto-putevima. Ovo je radna mazga. Namenjen je vozačima sa izuzetno ograničenim budžetom koji traže prostran automobil (poput Astre Karavan) za odlazak na posao, prevoz alata ili poljoprivrednih proizvoda lokalnim i magistralnim putevima. Zbog odsustva plivajućeg zamajca, DPF-a i komplikovane elektronike, nepredviđenih skupih troškova gotovo da nema. Ako ste spremni da oprostite nedostatak snage i bučan rad, ovo je jedan od najjeftinijih načina da se prevezete od tačke A do tačke B.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.