Kada se spomene japanska pouzdanost i inženjerska jednostavnost, motor 1NZ-FE je jedan od prvih koji pada na pamet svakom iskusnijem majstoru. Ovaj benzinac zapremine 1.5 litara sa 80 kW (109 KS) i 141 Nm obrtnog momenta predstavlja pravi radni konj Toyotine game. Njegova proizvodnja traje decenijama uz povremene revizije, a ugrađivao se u neverovatno širok spektar vozila – od malih gradskih automobila poput modela Vitz i Echo, preko praktičnih karavana i sedana kao što su Corolla Fielder, Axio i Allion, pa sve do radnih mašina poput Toyote Probox i Succeed.
Iako na papiru ne zvuči impresivno, 1NZ-FE je dizajniran sa samo jednim ciljem: da pređe stotine hiljada kilometara bez otvaranja haube van redovnog servisa. Njegova arhitektura se oslanja na laku leguru aluminijuma (i blok i glava), VVT-i tehnologiju varijabilnog otvaranja ventila i jednostavno atmosfersko punjenje. Ako tražite motor koji će trpeti teške uslove eksploatacije bez prigovora, ovo je jedan od najboljih kandidata na tržištu polovnjaka.
| Karakteristika | Podatak |
|---|---|
| Oznaka motora | 1NZ-FE |
| Zapremina | 1497 cc |
| Snaga | 80 kW (109 KS) |
| Obrtni moment | 141 Nm |
| Tip ubrizgavanja | Multipoint (EFI - port ubrizgavanje) |
| Način punjenja | Atmosferski (Naturally aspirated) |
| Pogon bregaste | Razvodni lanac |
Ovaj motor koristi razvodni lanac, što je jedna od njegovih najvećih prednosti. Lanac je konstruisan tako da traje koliko i sam motor, a u praksi retko pokazuje znake istezanja pre 250.000 do 300.000 km. Zvuk zveckanja lanca pri hladnom startu obično je prvi znak da su hidraulični španer ili vođice odradili svoje i da je vreme za zamenu.
Iako je izuzetno izdržljiv, 1NZ-FE nije potpuno imun na starenje. Najpoznatija mana, posebno kod verzija proizvedenih pre 2005. godine, jeste konstrukcijski propust sa klipnim prstenovima (karikama). Zbog uskih kanala za povrat ulja na klipu, karike mogu da zapeknu od gareži, što rezultira drastičnom potrošnjom ulja. Simptomi uključuju plavičast dim iz auspuha pod opterećenjem. Kod novijih verzija i facelifting modela (poput Corolle Fielder iz 2017.), ovaj problem je potpuno rešen.
Drugi čest, ali lakše rešiv problem je VVT-i remenica (varijabilni razvod). Vremenom može početi da ispušta karakterističan "klapavi" zvuk pri paljenju na hladno. Takođe, propadanje zaptivke poklopca ventila i curenje na semeringu radilice su očekivani usled starosti. Vodena pumpa obično popušta na oko 100.000 do 150.000 km – to se manifestuje specifičnim zujanjem ležaja i tragovima antifriza oko bloka.
S obzirom na to da motor ima lanac, veliki servis u klasičnom smislu (gde se menja sve po unapred određenoj kilometraži) se ne radi. Menja se samo kanalni kaiš koji pogoni agregate (alternator, kompresor klime, vodena pumpa) i to obično kada se primeti pucanje ili istezanje (oko 80.000 - 100.000 km). Provera lanca se savetuje nakon 200.000 km.
Što se tiče motornog ulja, u sistem staje oko 3.7 litara. Fabrika preporučuje gradacije 5W-30, a kod novijih verzija prilagođenih za efikasnost često se sipa i 0W-20. Redovna zamena je ključna – preporuka je na svakih 10.000 km do 15.000 km. Potrošnja ulja kod ispravnog motora (posebno onih posle 2005.) mora biti minimalna i ne bi smela preći 0.2 - 0.3 litra na 1000 km. Ukoliko motor troši preko pola litra na 1000 km, vreme je za otvaranje i zamenu karika (osvežavanje motora).
Kao benzinac, motor zahteva promenu svećica. Ukoliko se koriste standardne svećice sa bakarnim/nikl jezgrom, interval zamene je oko 30.000 do 40.000 km. Međutim, mnoge verzije iz fabrike dolaze sa iridijumskim svećicama koje traju od 90.000 do čak 100.000 km. Prljavštine u gorivu mogu skratiti ovaj vek, a simptomi loših svećica su trzanje pri dodavanju gasa i grub rad na leru.
Još jedna sjajna vest za kupce polovnjaka: 1NZ-FE nema plivajući zamajac. Koristi se običan, fiksni zamajac, što drastično smanjuje troškove održavanja ukoliko kupujete verziju sa manuelnim menjačem.
Sistem ubrizgavanja je elektronski, kroz usisnu granu (Multipoint/EFI). Ne radi se o komplikovanom direktnom ubrizgavanju visokog pritiska, pa dizne apsolutno nisu problematične. Retko se zapušavaju, a ako se to i desi, obično je dovoljno rutinsko pranje u ultrazvučnoj kadi – intervencija koja nije skupa (Zavisi od tržišta).
Ovo je klasičan atmosferski benzinac, što znači da nema turbo punjač. Samim tim, ne morate brinuti o remontu turbine, interkuleru ili crevima pod pritiskom. Takođe, pošto se radi o benzinskom motoru, DPF filter i AdBlue sistem ovde ne postoje.
Kada je reč o kontroli izduvnih gasova, određene (uglavnom JDM i kalifornijske) verzije mogu imati EGR ventil (mada većina oslanja samo na VVT-i za internu recirkulaciju) i obavezni PCV ventil (za ventilaciju kartera). PCV ventil zna da se zapuši usled neredovne zamene ulja, što stvara nadpritisak u motoru i izbija ulje na semeringe. Zamena ovog ventila je izuzetno jeftina i preventivno bi je trebalo uraditi na svakih 50.000 km.
1NZ-FE je izuzetno štedljiv motor ako se uzme u obzir njegova zapremina. Realna potrošnja u gradskim gužvama iznosi oko 7.5 do 9.0 l/100km, u zavisnosti od težine automobila i tipa menjača. Na otvorenom putu potrošnja pada na vrlo pristojnih 5.5 do 6.5 l/100km.
Karakter motora u velikoj meri zavisi od toga u koji je automobil ugrađen. U lakim vozilima poput modela Vitz (Yaris) ili Echo, ovaj agregat nudi prilično žustre performanse (109 KS u automobilu od oko 1 tone). Reakcija na pedalu gasa je odlična i idealan je za gradsko provlačenje.
Međutim, kada se ugradi u veće i teže limuzine poput Toyote Allion, Premio ili karavane poput Corolle Fielder pod punim opterećenjem, motor ume da deluje "lenjo". Za bezbedna preticanja biće potrebno vratiti brzinu ili dve niže i pritisnuti ga visoko u obrtaje, što automatski povećava nivo buke u kabini.
Na auto-putu, zbog prenosnih odnosa koji su mahom prilagođeni gradskoj ekonomiji, ovaj motor pri brzini od 130 km/h krstari na prilično visokih 3.200 do 3.700 obrtaja u minuti (u zavisnosti od konkretnog menjača). Zbog toga izolacija kabine postaje ključna stavka, a motor zna da bude primetno bučan na dužim putovanjima.
Ovaj agregat generalno dobro podnosi konverziju na autogas (TNG). Višestruko ubrizgavanje omogućava laku i ne tako skupu ugradnju sekvencijalnog sistema. Međutim, jedna bitna napomena za plin: 1NZ-FE u svojim ranijim iteracijama nema hidraulične podizače ventila, već takozvane mehaničke "šolje" (čašice). Plin gori na višoj temperaturi, što ubrzava propadanje sedišta ventila. Ako vozite na plin, apsolutno je neophodno proveravati i po potrebi štelovati zazor ventila na svakih 50.000 do 60.000 km, što može biti malo zahtevniji (i skuplji) mehanički zahvat. Novije generacije (često pod oznakom 1NZ-FE sa osveženom glavom) bolje podnose visoke temperature, ali je kontrola i dalje obavezna.
Kratak i jasan odgovor: nema svrhe. Kao i kod svakog malog atmosferskog benzinca, softversko mapiranje (Stage 1) neće doneti nikakav osetan dobitak. Maksimum koji možete izvući je od 3 do 5 KS i možda bolji odziv na pedalu gasa, što apsolutno nije vredno troška. Ovaj motor nije dizajniran za trke i jurenje performansi, već za pouzdanost.
U zavisnosti od tržišta, godišta i modela, ovaj motor je dolazio uparen sa tri osnovna tipa menjača:
Za manuelne menjače preporučuje se zamena ulja na svakih 80.000 do 100.000 km. Za 4-stepeni automatik, ulje i filter u karteru treba menjati svakih 60.000 km. Kod CVT menjača pravila su najstroža: zamena specijalnog CVT fluida je obavezna na 40.000 do 60.000 km maksimum, kako bi sklop trajao dugo.
Ako razmatrate kupovinu vozila sa 1NZ-FE motorom, obavezno proverite sledeće:
Toyota 1NZ-FE 1.5 benzinac je idealan izbor za vozače koji traže vozilo koje će im služiti od tačke A do tačke B bez drame. To je radna mašina koja se ugrađuje kako u taksi vozila, tako i u porodične automobile zbog jednostavnog i jeftinog održavanja. Ne očekujte od njega sportske performanse, brutalna ubrzanja i apsolutnu tišinu pri velikim brzinama. Zauzvrat, dobićete mehaniku koja, uz minimum osnovnog održavanja, teško da će vas ikada ostaviti na putu.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.