Kada se izgovori ime marke Volvo, prva asocijacija pravih ljubitelja mehanike je svakako čuveni 2.4-litarski redni petocilindraš (D5). Motor sa oznakom D5244T15 predstavlja evolutivni vrhunac ove arhitekture neposredno pre nego što je Volvo pod pritiskom eko-standarda prešao na isključivo dvolitarske četvorocilindrične motore (VEA generacija). Sa snagom od 215 KS i dve turbine u kaskadnom rasporedu, ovaj pogonski sklop ugrađivao se u teškaše kao što su modeli serija V70, XC60 i XC70, te limuzine S60 i S80. Zbog specifičnog, dubokog zvuka pet cilindara i osećaja beskrajne rezerve snage na auto-putu, ovaj motor je postao prava legenda. Ipak, on zahteva dobro informisanog vlasnika i majstora koji razume njegove mane i potrebe održavanja.
| Specifikacija | Vrednost |
|---|---|
| Zapremina motora | 2400 cc |
| Snaga motora | 158 kW (215 KS) |
| Obrtni moment | 440 Nm |
| Kod motora | D5244T15 |
| Tip ubrizgavanja | Common Rail, Piezo dizne |
| Tip punjenja | Bi-Turbo (Dva turbo punjača) + Intercooler |
Za razliku od mnogih konkurentskih motora ove zapremine, Volvo 2.4 D5 koristi zupčasti kaiš za razvod i pogon bregastih osovina. Pored toga ima i kompleksan sistem višekanalnog PK kaiša za prateće agregate (alternator, klima kompresor, servo).
Kao iskusan majstor, odmah moram da vam ukažem na kritičnu boljku ovog motora – sistem PK kaiša i njegov španer. Ukoliko španer PK kaiša otkaže ili se kompresor klime zaglavi, dešava se da se PK kaiš pokida, i nažalost, njegove niti završe pod zupčastim kaišem. To uzrokuje preskakanje zupčenja i tešku havariju (krivljenje ventila i pucanje bregastih). Drugi poznati problem su takozvane swirl klapne (vrtložne klapne) u usisnoj grani čija se osovina vremenom razlokava i izaziva masnoće na vrhu motora. Takođe, česta pojava je popuštanje semeringa na radilici ukoliko je pritisak u karteru povećan (zbog zapušene uljne ventilacije - PCV ventila).
Fabrika propisuje poprilično dug interval (često oko 150.000 do 180.000 km ili 10 godina). Ipak, u praksi je ovo samoubistvo za motor, baš zbog prethodno pomenutih problema. Ozbiljna preporuka svakog majstora je veliki servis uz *obaveznu* originalnu zamenu svih rola i španera PK razvoda raditi najkasnije na 100.000 km do 120.000 km, ili svakih 5 godina.
U motor ide oko 5.9 do 6.2 litara ulja, zavisno od načina ceđenja pri zameni. Fabrika izričito zahteva retko sintetičko ulje gradacije 0W-30 koje zadovoljava ACEA A5/B5 specifikaciju. Ovo ulje je važno za hladan start podmazivanja obe turbine i brzu distribuciju hidropodizačima.
Pod ispravnim okolnostima, ovaj dizelaš ne troši ulje, a nivo će eventualno pasti na šipki za 2-3 decilitra između servisa (koji preporučujem strogo na 10.000 - 15.000 km). Ako motor ozbiljno "pije" ulje (preko 0.5 litara na 1000 km), uglavnom se problem krije u pohabanim ležajevima manjeg turbo punjača. Obrnuto, ako nivo ulja raste, to znači da nafta ulazi u karter zbog problema sa DPF-om (što uništava svojstva ulja).
Motor poseduje moderne Bosch Piezo brizgaljke na visokom pritisku. Pokazale su se kao vrlo izdržljive u praksi i najčešće podnose prelazak i do 250.000 - 300.000 km. Međutim, kada dotraju, simptomi se ogledaju kroz grubu radnu frekvenciju na leru, plavi dim na hladnom startu i uvećanu potrošnju goriva. Zamena piezo dizni je veoma skupa (Zavisi od tržišta) i najčešće se moraju menjati novima jer je njihov remont retko uspešan na duge staze.
Odgovor zavisi od menjača sa kojim je uparen. Retke verzije uparene sa manuelnim menjačem svakako poseduju veliki plivajući zamajac. Njegova zamena, zajedno sa setom kvačila, je veoma skupa (Zavisi od tržišta), naročito kod modela sa AWD (4x4) pogonom jer zahteva skidanje ozbiljnog dela trapa i kradana. Kod automatika (Geartronic), sistem koristi takozvani vangler (pretvarač obrtnog momenta) i nema klasičan plivajući zamajac iz manuelnih vozila, mada vangler na ogromnim kilometražama (350.000+ km) takođe zahteva remont.
Kao što sam napomenuo, ovaj motor koristi Bi-Turbo sistem (dva turbo punjača – jedan manji koji služi za obrtni moment u niskim obrtajima i jedan masivni za veće brzine). Ovakav koncept potpuno briše takozvanu "turbo-rupu". Nisu poznati kao slaba tačka, prelaze glatko i preko 250.000 km ukoliko vlasnik na vreme menja 0W-30 ulje i ne forsira ga dok ulje ne postigne radnu temperaturu (optimalnih 90°C). Remont obe turbine odjednom, ako zatreba, je naravno skup posao (Zavisi od tržišta).
Da, motor ima složen DPF sistem uz masivni, elektronski EGR ventil. Ako ga koristite na kratkim relacijama u gradu, DPF se vrlo lako zapuši. ECU pokušava česte aktivne regeneracije, ubrizgava višak dizela, a gorivo sliva mimo karika u karter – ovo je čest simptom i vozač dobija upozorenje "Engine Oil Level High". Ako se ovo ignoriše, motor usisava svoje obogaćeno ulje i odlazi u iber-turažu (samouništenje). Fizičko isključivanje ili gašenje je moguće, ali preporučljivo je rešavanje kroz redovne duge relacije ili hemijsko čišćenje.
Kao model iz perioda uoči uvođenja strogih Euro 6.2 normi, ovaj agregat zadovoljava Euro 5 normu i nema AdBlue sistem, te vlasnici na sreću nemaju dodatne troškove oko pumpi i dizni uree koje muče novije dvolitarske Volvo/VEA agregate.
Realno gledano, 2.4 litra zapremine uz automatski menjač i AWD pogon, guraći karoseriju automobila kao što je Volvo XC60 od 1.9 tona, donosi nemilosrdnu gradsku potrošnju. U zavisnosti od gužve po svetskim metropolama, ona se kreće između 9.5 do čak 12 l/100km po teškoj kreni-stani vožnji.
Nije uopšte lenj. Sa 215 KS i masivnih 440 Nm pri niskim obrtajima, ubrzava odlično i bez napora pomera teške Volvo šasije. U XC90 modelima starije generacije, kao i kod robusnih XC70 karavana, ovaj motor pruža impresivna međuubrzanja i ozbiljnu vučnu silu korisnu kod preticanja.
Autoput je prirodno okruženje ove limuzine. Uz dug 6-stepeni automatik, na 130 km/h motor se vrti na jedva 2.100 - 2.200 obrtaja u minuti. Tada pet cilindara predivno prede, u kabini nema vibracija, a potrošnja dizela opada na vrlo racionalnih 6.5 do 7.5 l/100km zavisno od aerodinamike modela.
Zahvaljujući izuzetno jakom bloku motora koji ima nasleđe još od devedesetih, ovaj motor fantastično trpi remap. Sigurnim Stage 1 čipovanjem on rutinski stiže do cifara između 240 - 250 KS i čak 500 Nm obrtnog momenta. Zanimljivo je da i sam Volvo za njega nudi fabričku softversku nadogradnju preko Polestar programa, a razlike u vožnji i živosti menjača su drastične na bolje. Ipak, imajte na umu da veći obrtni moment stvara pritisak na automatik.
Motor je vrlo retko viđen sa M66 šestostepenim manuelnim prenosom. U preko 90% primeraka naći ćete ga uparenim sa moćnim Aisin TF-80SC automatskim menjačem (Geartronic), obično u drugoj generaciji (AWD sistem uključuje Haldex petu generaciju spojnice na zadnjoj osovini kod 4x4 modela).
Kod automatika glavni problem predstavlja hidroblok (skup elektromagnetskih ventila - solenoida). Vozač će kvar osetiti kao grubi "trzaj" iz P u D poziciju, ili udarce pod leđima pri grubom šaltanju iz 3. u 2. brzinu tokom usporavanja ka semaforu na toplo. Ovo se najčešće dešava vlasnicima koji su poverovali ovlašćenom servisu da ulje u menjaču traje doživotno.
Na Geartronic menjačima zamena ATF ulja mašinom (ispiranje menjača tj. Flush metoda) je apsolutno esencijalna na najkasnije 60.000 km. Na tom servisu obavezno je resetovati brojač degradacije ulja u dijagnostici i odraditi "adaptaciju menjača". Za AWD modele zamenite i ulje u Haldex spojnici u istom intervalu.
Kupovina 2.4 D5 (215 KS) sa oko 200.000 km na satu nije preveliki rizik, ukoliko znate na šta da obratite pažnju:
Konačni zaključak je sledeći: Volvo D5244T15 je drumska krstarica i maratonac. Ako Vam automobil treba prevashodno za duža putovanja, rad u inostranstvu, zimovanja i vuču čamaca i prikolica, teško da ćete naći trajniji, bezbedniji i moćniji pogon na tržištu. Sa druge strane, ako vam treba gradski prevoz do posla udaljenog 5 kilometara, preskočite ovaj automobil po svaku cenu – on naprosto nije konstruisan za "hladne startove i čekanja u kolonama", te će se svetiti skupim kvarovima ekoloških sistema i sistema ubrizgavanja.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.