Motor sa oznakom WLAA (kod Mazde poznat i kao WL-C) je robusni 2.5-litarski turbo dizel agregat sa direktnim Common Rail ubrizgavanjem. Ugrađivao se prvenstveno u radna vozila i pikapove, dominantno u Ford Ranger II i Mazda BT-50 I u periodu od 2006. do 2011. godine (uključujući i facelift verzije). Sa svojih 143 KS i izdašnih 330 Nm obrtnog momenta, ovo je tipičan "tegljač" – motor koji je konstruisan da vuče teret i savladava teške terene, a ne da obara brzinske rekorde. Zbog svoje široke primene, postao je veoma poznat među majstorima širom Evrope, a njegova trajnost direktno zavisi od redovnog i pravilnog održavanja.
| Karakteristika | Podatak |
|---|---|
| Zapremina | 2499 cc |
| Snaga | 105 kW (143 KS) |
| Obrtni moment | 330 Nm |
| Kodovi motora | WLAA (Ford) / WL-C (Mazda) |
| Tip ubrizgavanja | Common Rail (Direktno ubrizgavanje) |
| Sistem punjenja | Turbocharger sa promenljivom geometrijom (VGT), Intercooler |
Ovaj agregat za prenos snage na bregastu osovinu koristi zupčasti kaiš (dok su određeni prenosni zupčanici unutar bloka vezani za pumpu visokog pritiska). Preporuka je da se veliki servis radi na maksimalno 100.000 km ili svakih 5 godina. Pucanje kaiša na ovom motoru dovodi do katastrofalnog oštećenja ventila i glave motora. Prilikom velikog servisa obavezno se menjaju španeri, roleri i vodena pumpa.
U motor ide oko 7.0 do 7.5 litara ulja (sa zamenom filtera). Fabrička preporuka je sintetičko ulje gradacije 5W-30 koje ispunjava Ford WSS-M2C913-C specifikacije (ili ekvivalentne Mazdine norme). Normalna potrošnja ulja je minimalna, do 0.5 litara na 10.000 km. Ako primetite da motor troši znatno više, problem obično leži u dotrajaloj turbini (ulje prolazi u usis) ili istrošenim karikama usled teške eksploatacije.
Najveći i najozloglašeniji problem ovog motora (i njegove Mazda MZR-CD braće) su bakarne podloške dizni. Vremenom ove podloške popuste i izgore, što omogućava vrelim izduvnim gasovima da prodiru u prostor ispod poklopca ventila. Simptomi su: pojava gustog crnog dima (čađi) u motornom ulju i karakterističan zvuk "šištanja" oko dizni. Ova čađ se meša sa uljem, zgušnjava ga i zapušava sito uljne pumpe u karteru. Kada se sito zapuši, motor gubi pritisak ulja i dolazi do zaribavanja radilice i ležajeva. Zbog toga iskusni majstori preporučuju preventivnu zamenu podloški dizni na svakih 60.000 do 80.000 km i obavezno čišćenje sita kartera.
Common Rail sistem (najčešće Bosch komponente) je izuzetno pouzdan pod uslovom da sipate kvalitetno gorivo. Dizne obično traju između 200.000 i 250.000 km. Kada dotraju, simptomi uključuju teže paljenje (naročito zimi), neravnomeran rad na leru, pojačan crni dim na auspuhu i gubitak snage. Remont dizni košta oko 100 - 150 EUR po komadu, dok su nove znatno skuplje (Zavisi od tržišta).
Turbo punjač sa promenljivom geometrijom (VGT) obezbeđuje sjajan obrtni moment na niskim obrtajima. Životni vek mu je uglavnom preko 200.000 km, ali je veoma osetljiv na kvalitet ulja. Ako se ulje menja retko (na preko 15.000 km) ili ako je sito kartera delimično zapušeno, ležajevi turbine prvi stradaju usled slabog podmazivanja. Reparacija turbine je u rangu od 250 do 400 EUR (Zavisi od tržišta).
EGR ventil je prilično problematičan. Zbog česte vožnje na niskim obrtajima i teškog tereta, ventil se brzo zapuši garežom. Vozač će primetiti da je auto "lenj" pri davanju gasa i dimi crno. Čišćenje rešava problem privremeno, ali se mnogi vlasnici odlučuju na softversko gašenje.
Što se tiče DPF filtera (filtera čestica), situacija zavisi od godine proizvodnje i tržišta isporuke. Rani modeli (Euro 4) uglavnom nemaju DPF, dok ga kasniji (nakon 2009. godine u specifičnim zemljama Evrope) poseduju. Ako vozilo ima DPF i vozi se isključivo po gradu, brzo će se zapušiti. Podatak se mora proveriti po broju šasije (VIN) pre kupovine.
Ovaj motor nema AdBlue sistem, jer pripada starijoj generaciji ekoloških normi, što je jedna briga manje za vlasnike.
Sa 143 KS i 330 Nm, WLAA motor nije sportista. Ford Ranger i Mazda BT-50 teže blizu dve tone, prazni. Motor je veoma potentan "odozdo", lako kreće iz mesta čak i pod punim teretom ili sa teškom prikolicom. Međutim, na višim obrtajima brzo gubi dah. Nije idealan za nagla preticanja na kratkim pravcima, ali za svakodnevnu i terensku vožnju snage ima sasvim dovoljno.
Aerodinamika ovih vozila podseća na ciglu, a ni sam motor nije najnovije generacije, što uzima danak u potrošnji:
- Gradska vožnja: 11.0 do 13.0 l/100km.
- Magistrala (otvoren put): 8.0 do 9.0 l/100km.
Na auto-putu pri brzini od 130 km/h, zbog nešto kraćih prenosnih odnosa menjača, motor radi na oko 2600 - 2800 obrtaja. U kabini postaje prilično bučan, a potrošnja skače na preko 12 l/100km. Ovaj auto se najbolje oseća na magistrali i u off-road uslovima, brzine preko 110 km/h mu ne prijaju dugoročno.
Kao klasičan turbodizel motor, WLAA veoma dobro reaguje na softversko tjuniranje. Bezbedni Stage 1 "čip tjuning" može podići snagu sa 143 KS na oko 170 - 175 KS, dok se obrtni moment diže sa 330 Nm na 380 - 400 Nm. Ova modifikacija se toplo preporučuje onima koji često vuku teške prikolice, jer vozilu daje primetno bolji odziv na gas. Ipak, treba imati na umu da veći obrtni moment dodatno opterećuje kvačilo i plivajući zamajac.
Standardna opcija je 5-stepeni manuelni menjač. Veoma je grub, sa dugim hodovima ručice – pravi kamionski osećaj. Najčešći kvarovi uključuju habanje sinhrona treće brzine (krčanje pri šaltanju). Ono što treba da znate jeste da verzije sa manuelnim menjačem imaju plivajući zamajac. Zbog velike mase vozila, zamajac trpi ogromno opterećenje. Simptomi dotrajalog zamajca su: snažne vibracije pri paljenju/gašenju, udari pri kretanju iz mesta i lupkanje na leru. Zamena seta kvačila i plivajućeg zamajca je prilično skupa investicija, kreće se između 600 i 1000 EUR (Zavisi od tržišta).
Alternativa je 5-stepeni automatski menjač (klasičan konvertor obrtnog momenta). On u velikoj meri ubija startnost motora i podiže potrošnju u gradu za oko 1 do 1.5 l/100km, ali je fantastičan za laganu vožnju i off-road, jer eliminiše rizik od paljenja kvačila u blatu. Automatik nema plivajući zamajac. Najveći neprijatelj ovog menjača je prljavo ulje i pregrevanje ukoliko se predugo vuče prikolica uzbrdo. Servis i zamena ulja u automatiku moraju se raditi svakih 60.000 km. Ako menjač trza pri prelasku iz prve u drugu brzinu, obično su u pitanju zaprljani solenoidi ili dotrajale lamele menjača.
Ako razmatrate kupovinu Ford Rangera ili Mazde BT-50 sa 2.5 TDCi/TD (WLAA) motorom, fokusirajte se na sledeće:
Motor WLAA 2.5 TDCi je "stara škola" radnog agregata. Nije prefinjen, prilično je bučan i nije ekonomičan u gradu. Međutim, ukoliko tražite vozilo za njivu, gradilište, šumu ili vuču prikolice, ovaj motor će vam verno služiti uz uslov da mu strogo na vreme menjate ulje, pazite na podloške dizni i redovno čistite sito kartera. Održavanje nije najjeftinije, pogotovo kada dođe vreme za zamenu plivajućeg zamajca, ali s obzirom na to šta sve ova mašina može da preživi u eksploataciji – troškovi su opravdani.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.