Motor M 111 E 22 (fabrička oznaka 111.960) je četvorocilindrični benzinac koji je početkom devedesetih godina zamenio legendarni, ali tada već zastareli M102. Sa radnom zapreminom od 2.2 litra, 16 ventila, dve bregaste osovine (DOHC) i elektronskim ubrizgavanjem, ovaj motor je predstavljao značajan tehnološki skok za Mercedes-Benz. Ugrađivao se pretežno u čuvenu E-klasu generacije W124 (sedan, karavan T-modell, kupe i kabriolet), donoseći rafiniraniji rad, bolje performanse i čistije izduvne gasove. Danas uživa status kultnog i veoma pouzdanog motora stare škole.
| Parametar | Vrednost |
|---|---|
| Zapremina | 2199 cc |
| Snaga | 110 kW (150 KS) pri 5500 o/min |
| Obrtni moment | 210 Nm pri 4000 o/min |
| Kod motora | M 111 E 22 / 111.960 |
| Tip ubrizgavanja | Bosch HFM (Multipoint elektronsko) |
| Način punjenja | Atmosferski (Naturally aspirated) |
| Tip goriva | Benzin |
Pogon bregastih osovina je rešen preko duplog lanca (dvoredni lanac), što je prepoznatljiv potpis Mercedesove mehanike iz tog doba. Lanac je izuzetno robustan i retko kad puca. Zvuk "zveckanja" pri hladnom startu obično ukazuje na umoran hidro-španer lanca ili istrošene klizače, a ne na istezanje samog lanca.
Mehanički, motor je neuništiv, ali periferija pati od zubom vremena. Apsolutno najveći problem je motorna instalacija (kablovi). Početkom devedesetih, Mercedes je koristio biorazgradivu izolaciju kablova. Usled toplote motora, izolacija se kruni i otpada, ostavljajući gole žice. Kada se žice dodirnu, nastaje kratak spoj koji može spržiti bobine ili motorni računar (ECU). Reparacija ove instalacije je obavezna na gotovo svakom primerku. Takođe, česta su curenja ulja na dihtungu poklopca ventila i na prednjem semeringu radilice (u narodu poznatom kao "U" profil motora). Pored toga, neretko otkazuje i protokomer (MAF senzor), što se manifestuje variranjem ler gasa i gubitkom snage.
Klasičan veliki servis u vidu zamene kaiša i rolo-španera ne postoji. Redovan mali servis je sve što je potrebno u uobičajenoj eksploataciji. Ipak, na pređenih 250.000 do 300.000 km preporučuje se vizuelna provera lanca, klizača i zamena španera lanca kao preventiva. Pumpa za vodu (vodena pumpa) pokreće se kanalnim kaišem (tzv. PK kaiš) i menja se samo kada procuri ili dobije luft u ležaju.
Kapacitet kartera je oko 5.5 litara ulja (sa filterom). Zbog konstrukcije motora, preporučuje se polu-sintetičko ulje gradacije 10W-40, mada se u hladnijim klimama odlično pokazalo i 5W-40 (potpuna sintetika), ukoliko motor ne troši ulje i zaptivke su u dobrom stanju.
Zavisi od stanja motora. Ovi motori smeju da potroše oko 0.5 do 1 litar ulja na 10.000 km, što se smatra normalnim usled isparenja i starije konstrukcije. Ako je potrošnja osetno veća (preko 2 litra od servisa do servisa), problem su najčešće stvrdnute gumice ventila, a ređe zapekle uljne karike. Plavičast dim prilikom naglog davanja gasa na nizbrdici siguran je znak loših gumica ventila.
Kao klasičan benzinac, zahteva zamenu svećica na svakih 30.000 do 40.000 km ako se koriste standardne bakarne svećice (koje su i fabrika preporučivale). Ukoliko motor ima ugrađen plin (TNG), interval zamene svećica treba prepoloviti ili koristiti kvalitetnije iridijumske svećice kako bi se sačuvale osetljive bobine.
Motori ove zapremine (2.2 litra) u W124 šasiji, upareni sa manuelnim menjačem, poseduju plivajući zamajac (tzv. dvomaseni zamajac). Njegova uloga je da upije vibracije motora radi veće udobnosti u vožnji. Zamena seta kvačila sa plivajućim zamajcem je skupa (Zavisi od tržišta), pa mnogi vozači pribegavaju ugradnji fiksnog zamajca sa starijih modela, mada to narušava komfor i stvara vibracije pri polasku.
Koristi Bosch HFM (Hot-Film Engine Management) sistem multipoint ubrizgavanja. Benzinske dizne su mehanički izuzetno izdržljive i gotovo nikad ne zahtevaju zamenu. Ponekad, pogotovo ako se auto slabo vozi na benzin (zbog ugrađenog plina), dizne mogu da se zapuše. Čišćenje u ultrazvučnoj kadi je obično jeftino (Zavisi od tržišta) i trajno rešava problem.
Odlične vesti za vaš novčanik: ovaj motor nema ništa od navedenog! Nema turbinu (atmosferac je), nema osetljivi DPF filter jer je benzinac, nema AdBlue sistem, a jednostavan EGR sistem (ako je uopšte prisutan zavisno od emisione klase za konkretno tržište) retko zadaje probleme kakve viđamo na modernim dizelašima. Ovo ga čini izuzetno jeftinim za održavanje.
Zbog velike mase karoserije (teške oko 1400 - 1500 kg) i tehnologije iz devedesetih, potrošnja u gradskim uslovima kreni-stani vožnje iznosi oko 11 do 13 litara na 100 km. Ako je vozilo opremljeno starim automatskim menjačem, potrošnja zimi može skočiti i na 14 litara. Ovo je glavni razlog zašto mnogi pribegavaju ugradnji TNG-a.
Sa svojih 150 KS i 210 Nm, 220 E / E 220 apsolutno nije lenj. U to vreme, ovo je bio jedan od najoptimalnijih izbora za W124, nudi osetno bolja ubrzanja od tadašnjih atmosferskih dizelaša, bez muke na uzbrdicama i pri preticanjima. Auto povlači ravnomerno, ali zbog linearne isporuke snage kod atmosferaca, nedostaje onaj "udar u leđa" koji nude moderni turbo motori.
Ovaj model je stvoren za otvoreni put. Motor je veoma uglađen i dobro izolovan. Pri brzini od 130 km/h u 5. brzini na manuelnom menjaču, obrtomer pokazuje oko 3400 do 3600 obrtaja u minuti (zavisno od prenosnog odnosa diferencijala). Motor se ne muči, zvučna izolacija je na zavidnom nivou, a potrošnja na auto-putu se spušta na pristojnih 7.5 do 8.5 litara.
Ovaj motor je apsolutno savršen kandidat za ugradnju sekvencijalnog gasnog uređaja. Plastične i aluminijumske komponente usisa odlično podnose TNG, a ventili ne zahtevaju dodatno podmazivanje. Zbog više gradske potrošnje, investicija u TNG uređaj se relativno brzo otplati, bez ikakvog gubitka pouzdanosti, ukoliko instalaciju odradi stručan majstor.
Kratko i jasno: ne isplati se. Kao atmosferski motor, M 111 čipovanjem može dobiti svega 5 do 8 KS, što vozač u praksi neće ni osetiti. Eventualna prednost optimizacije softvera (remapa) na ovim motorima je poboljšan odziv na papučicu gasa, ali sa aspekta odnosa uloženo/dobijeno, Stage 1 tuning na ovom motoru predstavlja bacanje novca.
Uz 111.960 ugrađivali su se 5-stepeni manuelni menjači i legendarne 4-stepene automatike (722.4).
Bez obzira što mnogi tvrde da ulje u menjaču traje doživotno (tzv. fill-for-life prevara iz kasnijih generacija), praksa nalaže drugačije. Kod manuelnog menjača preporučuje se zamena ulja (iako ga staje samo oko 1.5l) na svakih 60.000 do 80.000 km, što znatno olakšava promenu brzina zimi.
Kod automatskog menjača, redovan servis (zamena ATF ulja i filtera u karteru menjača, kao i ispuštanje ulja iz vandlera odnosno pretvarača obrtnog momenta) je OBAVEZAN na maksimalno 60.000 km. Ako se to poštuje, automatik će trajati duže od karoserije.
Prilikom gledanja modela W124/C124 sa 2.2 motorom, fokusirajte se na sledeće:
Mercedesov M 111 E 22 sa 150 KS je po mnogima najbolji benzinski agregat za W124, nudeći sjajan balans snage i potrošnje, daleko bolji od manjeg dvolitarskog, a znatno jeftiniji za održavanje od masivnih šestocilindraša (M104). Namenjen je ljubiteljima prave mehaničke pouzdanosti, ljudima koji žele moderan nivo performansi u klasiku, uz nisku cenu održavanja – pod uslovom da se pomire sa višom potrošnjom goriva (ili pređu na plin) i reše dečiju bolest biorazgradivih kablova.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.