Motor o kojem danas pričamo je pravi "teškaš" iz stare škole. Iako ga u Evropi prepoznajemo kao Opelov Y32NE (ili SE), u pitanju je čistokrvni japanski Isuzu 6VD1 agregat. Ovaj V6 motor je srce najjačih verzija Opel Frontere B nakon facelifta.
Ovaj motor je bitan jer predstavlja vrhunac ponude za Fronteru, nudeći snagu koja je nedostajala dizelima i starijim benzincima. Međutim, on sa sobom nosi i specifične izazove održavanja koji su karakteristični za velike V6 motore s kraja 90-ih i početka 2000-ih. Namenjen je onima koji žele sirovu snagu za off-road i ne mare previše za cenu goriva.
| Karakteristika | Podaci |
|---|---|
| Zapremina motora | 3165 cc (3.2 L) |
| Konfiguracija | V6, DOHC, 24 ventila |
| Snaga | 151 kW (205 KS) @ 5400 o/min |
| Obrtni moment | 290 Nm @ 3000 o/min |
| Kod motora | Y32NE (Opel) / 6VD1-W (Isuzu) |
| Tip ubrizgavanja | Multi-point indirect injection (MPI) |
| Punjenje | Atmosferski (Naturally Aspirated) |
Ovaj motor koristi zupčasti kaiš za pokretanje bregastih osovina. Ovo je veoma važna informacija jer je motor "interference" tipa – ako kaiš pukne, klipovi će udariti u ventile i napraviti havariju koja često premašuje vrednost vozila. Veliki servis se preporučuje na svakih 100.000 km do 120.000 km ili na 5-6 godina (šta pre istekne). Veoma je važno zameniti i hidraulični zatezač kaiša, jer on često popusti pre samog kaiša, što dovodi do karakterističnog zveckanja (kao da motor radi "na suvo") pre nego što prezubi.
Isuzu V6 motori su poznati po tome da vole ulje. Potrošnja ulja od 0.5 do 0.8 litara na 1.000 km se kod starijih primeraka sa lošijim karikama ili gumicama ventila često toleriše, iako nije idealna. Zvanično, sve preko 1 litra na 1000 km je alarm za remont.
U karter staje prilična količina ulja – oko 5.7 litara (uvek proveriti šipku pri sipanju). Preporučuje se kvalitetno sintetičko ulje gradacije 5W-30 ili 5W-40. Ako motor ima mnogo kilometara i troši ulje, neki vlasnici prelazak na 10W-40 vide kao privremeno rešenje, ali to može otežati rad hidrauličnih podizača zimi.
Pored potrošnje ulja, evo šta još muči vlasnike:
S obzirom da je benzinac, svećice su ključne. Menjaju se na oko 30.000 do 40.000 km ako koristite standardne bakarne, ili do 60.000 - 90.000 km ako koristite Iridijumske/Platinske (preporuka). Pristup svećicama na jednoj strani V motora može biti otežan zbog raznih creva i dodataka, pa majstori ovo naplaćuju nešto više nego kod običnih četvorocilindraša.
Plivajući zamajac: Varijante sa manuelnim menjačem u Fronteri B obično imaju plivajući zamajac (Dual Mass Flywheel) kako bi se ublažile vibracije V6 motora i zaštitio menjač pri off-road vožnji. Cena zamene seta kvačila sa zamajcem je skupa (Zavisi od tržišta), ali srećom, ovi zamajci traju dosta dugo jer motor nema nagli obrtni moment kao turbo dizeli.
Turbo i Ubrizgavanje: Dobra vest je da ovaj motor nema turbo punjač. To je jedna (skupa) briga manje. Sistem ubrizgavanja je standardni MPI sa električnim diznama. Dizne su veoma trajne i retko prave probleme, osim ako se ne vozi na izuzetno prljavo gorivo. Čišćenje ultrazvukom obično rešava sve probleme.
EGR i Ekologija: Ovaj motor poseduje EGR ventil koji služi za recirkulaciju izduvnih gasova. Često se zaprlja od gareži (naročito ako motor troši ulje), što dovodi do paljenja "Check Engine" lampice i lošijeg odziva na gas. Srećom, čišćenje je moguće. Nema DPF filter niti koristi AdBlue tečnost, jer je u pitanju starija generacija benzinca.
Sa 205 KS i 290 Nm, Frontera sa ovim motorom nije lenja, ali nije ni sportska mašina. Motor ima dovoljno snage da povuče tešku karoseriju i prikolicu, ali ubrzanja su linearna, bez onog "udara" u leđa koji imaju turbo motori. Na terenu, obrtni moment pri nižim obrtajima je sasvim dovoljan za savladavanje prepreka.
Ovde dolazimo do bolne tačke. Budimo realni:
Da, ovaj motor je izuzetno pogodan za ugradnju TNG uređaja. Zbog indirektnog ubrizgavanja, konverzija je jednostavna i (relativno) povoljna, iako zahteva kvalitetnije komponente (brže dizne, jači isparivač) zbog snage od preko 200 KS. Boca se obično smešta ispod vozila ili u prtljažnik, ali s obzirom na potrošnju, potrebna je boca velikog kapaciteta da biste imali pristojnu autonomiju. Gubitak snage na plinu je zanemarljiv ako je mapa dobro podešena.
Pošto je ovo atmosferski motor, "čipovanje" (remapiranje) je bacanje novca. Možete dobiti možda 10-15 KS i nešto bolji odziv na gas, ali to u vožnji teškog terenca nećete osetiti. Bolje taj novac uložite u kvalitetno održavanje ili gume.
Uz 3.2 V6 u Fronteri B najčešće dolazi automatski menjač, mada postoje i manuelne verzije.
Ovo je četvorostepeni automatik koji se ugrađivao i u BMW i Opel modele tog vremena. Nažalost, on se smatra najslabijom karikom ovog pogonskog sklopa.
Problemi: Menjač je konstruisan za lakša vozila. U teškoj Fronteri, posebno pri vuči ili off-road vožnji, on se pregreva. Česti kvarovi su gubitak "rikverca", proklizavanje između 2. i 3. brzine ili potpuni otkaz.
Održavanje: Zamena ulja i filtera u menjaču je obavezna na svakih 40.000 do 60.000 km. Ako ulje miriše na paljevinu, menjač je verovatno već za remont.
Manuelni menjač (obično 5 brzina) je daleko robusniji i pouzdaniji. Kvarovi su retki i obično se svode na zamor materijala (sinhroni, ležajevi) nakon velikih kilometraža. Zamena ulja se preporučuje na 60.000 km, iako mnogi proizvođači kažu da je "fill for life" (nemojte im verovati).
Pri kupovini Frontere sa 3.2 V6 motorom, obavezno proverite sledeće:
Zaključak: Opel Frontera 3.2 V6 je vozilo za specifičnog kupca. Nije za grad, nije za duga putovanja auto-putem zbog potrošnje. Ovo je radna mašina i vikend-terenac. Ako nađete primerak sa manuelnim menjačem (ili repariranim automatikom) i ugradite plin, dobićete veoma sposobno vozilo koje vas neće izneveriti u blatu ili snegu, uz zvuk pravog V6 motora koji dizelaši ne mogu da pruže. Održavanje nije jeftino, ali je motor mehanički veoma izdržljiv ako se ne ostavi bez ulja.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.