Motor sa oznakom 20NE je jedan od najslavnijih agregata iz čuvene Opelove "Family II" serije. Predstavljen osamdesetih godina, ugrađivao se u ikone automobilizma poput modela Kadett E (uključujući GSI verzije), Ascona C i rane serije Vectre A (kao i u njihove Vauxhall blizance). Zbog radne zapremine od 2.0 litra, 8 ventila i jedne bregaste osovine (OHC), ovaj motor je sinonim za sirovu mehaniku i dugovečnost. Zato ga i danas poštuju majstori, ljubitelji retro automobila i vozači koji žele motor koji jednostavno – ne staje.
| Parametar | Podatak |
|---|---|
| Zapremina | 1998 cc |
| Snaga | 85 kW (115 KS) |
| Obrtni moment | 170 Nm |
| Kod motora | 20NE |
| Tip ubrizgavanja | Višetačkasto (Bosch Motronic) |
| Aspiracija | Atmosferski (Naturally aspirated) |
Ovaj motor koristi zupčasti kaiš. Ono što je njegova najveća prednost u odnosu na 99% modernih motora jeste takozvani "freewheeling" dizajn. U praksi, to znači da ukoliko pukne zupčasti kaiš tokom vožnje, ventili i klipovi se neće sudariti. Vozač samo ostane pored puta, majstor stavi novi kaiš u fazu i motor nastavlja da radi bez ikakvih oštećenja. Ipak, veliki servis (zamena kaiša, španera i vodene pumpe) se preventivno radi na svakih 60.000 km. Cena delova za veliki servis je ocenjena kao: nije skupo (Zavisi od tržišta).
U karter staje nešto iznad 4 litra ulja (zajedno sa filterom). Zbog starosti konstrukcije, preporučuje se polu-sintetika gradacije 10W-40. Da li troši ulje? Da. Potrošnja od 0.2 do 0.5 litara na 1.000 km se za ovaj tip motora smatra normalnom pojavom. Najčešći uzroci potrošnje su stvrdnute gumice ventila (vozač će primetiti plavi dim na auspuhu pri jutarnjem paljenju ili kada nakon puštanja gasa ponovo dodate gas) i curenje na dihtungu poklopca ventila i dihtungu kartera. Dihtunzi na OHC motorima ovog tipa su potrošna roba.
Kao klasičan benzinac sa razvodnikom paljenja (ili ranim bobinama zavisno od tačnog godišta), osetljiv je na kvalitet iskre. Svećice se menjaju na svakih 30.000 do 40.000 km. Takođe, zbog starosti, često dolazi do probijanja kablova za svećice, što rezultira trzanjem pri ubrzanju na nižim obrtajima. Ako auto trza u vožnji, prvo proverite razvodnu ruku, kapu i kablove.
Jedan od najvećih razloga zašto ljudi vole 20NE jeste ono čega – nema. Ovaj motor nema plivajući zamajac, već koristi klasičan fiksni zamajac. Kvačilo je izuzetno jeftino i menja se kada lamela prokliza, što je procedura ocenjena kao: nije skupo (Zavisi od tržišta).
Motor je atmosferski (nema turbinu, a samim tim ni interkuler ni skupe prateće senzore pritiska vazduha). Nema DPF filter, nema AdBlue sistem, a čiste 20NE verzije najčešće nemaju ni EGR ventil (EGR je postao standard na kasnijim varijantama i C20NE modelima sa katalizatorom zbog ekologije).
Sistem ubrizgavanja oslanja se na legendarni Bosch Motronic (često L-Jetronic na ranijim ili Motronic ML4.1). Dizne su starog kova, prilično grube, ali neuništive. Jedini specifičan deo koji može zadavati muke je protokomer (merač mase vazduha - AFM sa klapnom). Zbog habanja grafitne trake unutar protokomera, auto može nepravilno raditi na leru ili imati knedlu pri ubrzanju.
Sa 115 KS i 170 Nm obrtnog momenta, 20NE je sve, samo ne lenj. Ključ njegovog uspeha je isporuka snage – maksimalni obrtni moment dostupan je na vrlo niskih 2.600 do 3.000 obrtaja. U lakim karoserijama kao što je Opel Kadett E, ovaj motor nudi ubrzanja koja mogu da posrame i mnogo novija vozila. U težim vozilima poput Vectre A 4x4, motor se ponaša adekvatno, obezbeđujući glatka preticanja bez potrebe za čestim vraćanjem u nižu brzinu.
Međutim, stara koncepcija uzima danak na benzinskoj pumpi. Realna gradska potrošnja kreće se između 10 i 12 l/100km, naročito zimi kada sauh duže radi. Na auto-putu, situacija je bolja i kreće se oko 7 do 8 litara. Pri brzini od 130 km/h u petoj brzini, radilica se vrti na oko 3.500 do 3.800 obrtaja (zavisno od tipa menjača). Zbog toga izolacija kabine postaje bitna, jer se buka motora jasno čuje na ovim obrtajima.
Ovaj motor je apsolutno idealan za ugradnju TNG uređaja. Zbog robusnih ventila i jednostavne usisne grane, može raditi savršeno i na starim (venturi/vakuumskim) plinskim uređajima, kao i na modernijim sekvent sistemima. Nema osetljivih sedišta ventila, pa je vožnja na plin najisplativiji način eksploatacije ovog motora.
Kratak odgovor: Ne isplati se. Kao klasičan atmosferski benzinac sa 8 ventila, Stage 1 softverska modifikacija može doneti maksimalno 5 do 8 KS, što je u vožnji potpuno neprimetno. Za osetno povećanje snage na ovom motoru potrebne su mehaničke dorade (oštrija bregasta osovina iz 18E motora, obrada glave, veći izduv), ali se to radi samo u entuzijastičkim projektima.
U zavisnosti od modela, 20NE se uparivao sa nekoliko tipova transmisije:
Kao što je rečeno, manuelne verzije imaju običan zamajac, pa je set kvačila (lamela, korpa i druk ležaj) finansijski vrlo pristupačan i spada u kategoriju: nije skupo (Zavisi od tržišta).
S obzirom na to da su vozila sa ovim motorom danas uglavnom prešla u status oldtajmera ili radnih automobila na ivici radnog veka, fokus pre kupovine mora biti na mehanici, ali još više na karoseriji.
Motor 20NE je relikvija vremena kada su inženjeri dizajnirali mehaniku da traje decenijama, a ne do isteka garancije. Kome je namenjen? Danas ga najviše kupuju entuzijasti koji restauriraju stare Opele, ili ljudi kojima treba pouzdana raga za svakodnevni teški rad na farmi ili u prevozu, a koji nemaju nameru da plaćaju basnoslovne račune za popravke EGR ventila, DPF-a i dizni visokog pritiska. Ako vam ne smeta nešto viša potrošnja goriva i staromodniji rad motora, 20NE će vas verno služiti uz minimalno održavanje.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.