Motor sa oznakom A16XER pripada GM-ovoj Ecotec porodici i predstavlja jedan od najzastupljenijih benzinskih agregata u Opelovoj (i Vauxhall) gami iz perioda kada je industrija prelazila na "downsizing" i turbo eru. Ugrađivao se u veliki broj modela, uključujući Astru J (hečbek, karavan i limuzina), Mokka SUV, pa čak i gabaritnu Insigniju A. Glavna karakteristika ovog motora je njegova atmosferska konstrukcija – bez turbine, što ga u startu čini mehanički jednostavnijim. Iako je zbog toga pouzdaniji u pogledu izostanka skupih kvarova, ovaj agregat mora dobrano da se "zavrti" kako bi pokrenuo teške karoserije modernih Opel vozila, što nosi određene posledice po pitanju potrošnje i dinamike vožnje.
| Parametar | Podatak |
|---|---|
| Zapremina | 1598 cc |
| Snaga | 85 kW (115 KS) pri 6000 o/min |
| Obrtni moment | 155 Nm pri 4000 o/min |
| Kod motora | A16XER |
| Tip ubrizgavanja | Indirektno ubrizgavanje (MPI) |
| Aspiracija | Atmosferski motor (Naturally aspirated) |
Motor A16XER za razvod koristi zupčasti kaiš, a ne lanac. Fabrička preporuka za veliki servis (zamena kaiša, rolera, španera i vodene pumpe) je ranije bila izuzetno optimistična, ali praksa iskusnih mehaničara nalaže da se ovaj zahvat obavlja na oko 90.000 do 100.000 km (ili na svakih 5 godina). Pucanje kaiša dovodi do ozbiljnog havarijskog susreta ventila i klipova, stoga sa ovim nema kockanja.
U karter staje oko 4.5 litara ulja, a preporučena gradacija je 5W-30 (koja ispunjava Dexos 2 standard). Zbog radne temperature motora koja je prilično visoka (termostat se otvara tek na 105 °C radi ispunjavanja strogih eko normi), ulje se brže degradira. Zato je pametno mali servis raditi na najviše 10.000 do 12.000 km. Što se tiče potrošnje ulja, radni zazori su nešto veći. Fabrika toleriše potrošnju i do 0.6 l na 1000 km, ali realno i zdravo stanje je potrošnja od oko 1 do 1.5 litara na 10.000 km između dva servisa. Ako troši više od toga, problem obično leži u zacementiranim uljnim karikama ili stvrdnutim gumicama ventila usled visoke radne temperature.
Ovo je motor sa solidnom osnovom, ali ga prate specifični problemi koji vozača mogu koštati živaca, mada rešavanje uglavnom nije preskupo:
Dobra vest za kupce ovog motora jeste odsustvo basnoslovno skupih sklopova. Ovaj motor nema turbinu, samim tim ni interkuler ni skupe senzore pritiska prednabijanja. Takođe, pošto je u pitanju čist benzinac, ne postoji ni DPF filter, ni osetljivi EGR ventil koji zaglavljuje od čađi, niti AdBlue sistem koji je noćna mora kod modernih dizelaša.
Ubrizgavanje je indirektno (MPI - Multi Point Injection) u usisnu granu. Benzinske dizne kod ovog motora su izuzetno pouzdane, retko se kvare i nisu osetljive na lošiji kvalitet goriva kao kod motora sa direktnim ubrizgavanjem (GDI/SIDI). Ako i dođe do zapušenja usled kratkih gradskih vožnji, jednostavno ultrazvučno čišćenje dizni je veoma jeftino rešenje (nije skupo, Zavisi od tržišta).
Ovo je sekcija gde A16XER najviše trpi kritike. Opel Astra J i naročito Insignia su izuzetno masivni automobili (često teže oko 1400–1500 kg prazni). Motor sa svega 155 Nm obrtnog momenta, dostupnih tek pri visokih 4000 o/min, u praksi se ponaša veoma "lenjo". Za svako bezbednije preticanje, menjač se mora vratiti u nižu brzinu i motor "zavrteti" iznad 4000 obrtaja, pri čemu postaje dosta bučan.
Zbog stalnog pritiskanja pedale gasa da bi se masa pokrenula, realna potrošnja u gradskoj vožnji iznosi između 9 i 11 l/100km, zavisno od gužve i stila vožnje. Uključen klima uređaj u gradu dodatno "uguši" motor pri kretanju sa semafora.
Na auto-putu situacija nije idealna zbog prenosnih odnosa. Kod verzija sa manuelnim 5-stepenim menjačem, pri brzini od 130 km/h motor se vrti na visokih oko 3800 do 4000 o/min. Zbog toga buka u kabini postaje primetna, a potrošnja na auto-putu retko pada ispod 7.5 do 8.5 l/100km.
Kratak odgovor je: Traži poseban oprez. Za razliku od starijih Opelovih motora, A16XER nema hidropodizače ventila (tzv. "šolje" ventila su fiksne). Gas gori na višoj temperaturi od benzina, što dovodi do brzog "usecanja" ventila u sedišta. Ukoliko se TNG ugradi, neophodno je na svakih 30.000 do 40.000 km kontrolisati i po potrebi ručno štelovati zazor ventila (što zahteva skidanje bregastih osovina, menjanje "šolja", i može biti skupo). Obavezna preporuka kod ugradnje sekvent plina na ovom motoru je i ugradnja kvalitetnog sistema za podmazivanje sedišta ventila (tzv. "kapalice" poput Flashlube sistema).
Kao klasičan atmosferski motor, A16XER je apsolutno neisplativ za bilo kakav Chiptuning (Stage 1). Izmenom mape paljenja može se dobiti maksimalno 5 do 8 KS, što vozač u praksi neće ni osetiti. Eventualno se može postići neznatno bolji odziv na papučicu gasa (ukidanje kašnjenja elektronske klapne), ali performanse se suštinski neće promeniti. Ne bacajte novac.
Standardni manuelni menjač koji se uparuje sa ovim motorom je ozloglašeni 5-stepeni GM F17 menjač. Njegova najveća boljka su snopovi ležajeva koji su podložni prevremenom habanju, posebno zbog mase vozila. Simptom problema je tiho zavijanje i brujanje u prvoj, drugoj ili petoj brzini prilikom ubrzavanja ili puštanja gasa. Da bi se životni vek menjača produžio, preporučuje se obavezna zamena menjačkog ulja (staje nešto manje od 2 litra) na svakih 60.000 km.
Dobra strana jeste to što uz ovaj manuelni menjač ne ide plivajući zamajac. Kvačilo je standardno, sa fiksnim zamajcem, a cena seta kvačila i hidro-druka (potisnog ležaja) je veoma pristupačna i nije skupa (Zavisi od tržišta).
Verzije sa automatikom koriste klasičan hidrodinamički pretvarač obrtnog momenta (GM 6T30/6T40, 6 brzina). Ovi menjači pružaju udobnu vožnju, ali motor čine još tromijim uz litru višu potrošnju u gradu. Kvarovi najčešće nastaju zbog neredovnog održavanja – crkavaju ventili u hidro-bloku. Neophodno je raditi delimičnu ili mašinsku zamenu ATF ulja na svakih 60.000 do 80.000 km. Ugradnjom automatskog menjača izbegavate probleme manuelnog F17, ali dobijate nešto skuplje redovno održavanje i skok u potrošnji.
Opelov A16XER 1.6 Ecotec od 115 KS nije napravljen za vozače koji uživaju u dinamičnoj vožnji i naglim preticanjima. On je čistokrvni radnik, namenjen opuštenoj vožnji od tačke A do tačke B, primarno u ravničarskim predelima ili za gradsko/prigradsko funkcionisanje. Zbog odsustva plivajućeg zamajca, turbine, DPF-a i složenih dizni, troškovi vanrednog održavanja su znatno niži nego kod modernih CDTI dizelaša. Ako vam ne smeta nešto viša potrošnja goriva i lenjost motora, a prioritet vam je mehanička jednostavnost i dugovečnost, Astra J ili Mokka sa ovim motorom može biti izuzetno isplativa i razumna polovna kupovina.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.