Motor sa oznakom X16SZ predstavlja jednu od najpoznatijih i najrobusnijih pogonskih jedinica iz Opelove kuhinje tokom devedesetih godina. Nastao je kao evolucija čuvenog C16NZ motora, ali je prilagođen strožim Euro 2 ekološkim normama (slovo "X" u oznaci označava upravo tu ekološku klasu). Ugrađivao se masovno u modele kao što su Opel Astra F (u svim karoserijskim izvedbama, uključujući Caravan i Cabrio), Opel Vectra A, kao i njihove britanske "blizance" sa Vauxhall značkom (Astra Mk III, Cavalier Mk III). Ovo je motor koji je motorizovao Evropu – nije pravljen za trke, već da prelazi stotine hiljada kilometara uz minimalna ulaganja u održavanje.
| Karakteristika | Podatak |
|---|---|
| Zapremina motora | 1598 cc |
| Snaga | 52 kW (71 KS) |
| Obrtni moment | 128 Nm pri 2800 o/min |
| Kod motora | X16SZ |
| Tip ubrizgavanja | Multec SPI (Single Point Injection - Monopoint) |
| Način punjenja | Atmosferski motor (Bez turba) |
Ovaj agregat za prenos snage na bregastu osovinu koristi zupčasti kaiš. Jedna od njegovih najvećih prednosti u svetu mehanike jeste to što je u pitanju "non-interference" motor (motor koji ne sudara ventile i klipove). U prevodu, ako vam na putu pukne zupčasti kaiš, velika je verovatnoća da motor neće pretrpeti katastrofalnu štetu. Ipak, veliki servis se mora raditi redovno, a preporučeni interval za zamenu zupčastog kaiša, španera i pumpe za vodu je oko 60.000 km. Cena delova za veliki servis je veoma niska (Zavisi od tržišta).
U karter ovog motora staje oko 3.5 litara ulja. Najčešće se koristi polusintetika gradacije 10W-40. Da li troši ulje između servisa? S obzirom na to da su ovi motori sada stari više decenija, potrošnja ulja je neminovna, ali retko zbog teškog habanja cilindara. Glavni krivac su gumice ventila koje vremenom postanu krute, kao i popuštanje na dihtungu dekle ventila (česta mana Opelovih benzinaca iz tog doba). Potrošnja od 0.3 do 0.5 litara na 1000 km se za ovako stare agregate smatra podnošljivom, mada zdrav motor bez curenja ne bi smeo da traži dosipanje više od 1 litre između dva mala servisa (na 10.000 km).
Kao klasičan benzinac, X16SZ zahteva redovnu zamenu svećica, idealno na svakih 30.000 km. Uz svećice, obratite pažnju na kablove i bobinu (DIS modul paljenja), jer kada oni probiju, motor počinje da trza pri ubrzanju i radi na tri cilindra. Od ostalih čestih sitnih kvarova, izdvaja se motor ler gasa. Kada se on isprlja od uljnih isparenja, motor nepravilno radi na praznom hodu (variraju obrtaji) ili se čak gasi kada pritisnete kvačilo pred semaforom.
Motor poseduje takozvano "Monopoint" (Single Point Injection - SPI) ubrizgavanje. To znači da ima samo jednu diznu (injektor) koja gorivo ubrizgava centralno, iznad klapne gasa. Ovaj sistem je neverovatno pouzdan, dizna se veoma retko kvari i nije osetljiva na lošiji kvalitet goriva.
Međutim, da bi ispunio Euro 2 norme, Opel je na X16SZ ugradio EGR ventil. Ovo je verovatno i najomraženiji deo na ovom motoru. EGR ventil je sklon čestom zapušavanju od naslaga ugljenika. Simptomi zapušenog EGR-a su trzanje u vožnji pri konstantnim obrtajima, gubitak snage i paljenje žute "Check Engine" lampice na instrument tabli. Zamena je relativno jeftina, ali mnogi vlasnici se odlučuju za njegovo softversko i fizičko zatvaranje (blokiranje).
S obzirom na to da je ovo jednostavan atmosferski benzinac konstruisan pre više od 30 godina, on nema ništa od skupe moderne tehnologije. Nema turbopunjač koji bi otkazao, nema DPF filter, niti komplikovane sisteme poput AdBlue tečnosti. Takođe, prenos se obavlja preko klasičnog fiksnog zamajca, pa ne morate da brinete o papreno skupim zamenama plivajućeg zamajca. Troškovi održavanja specifičnih delova su svedeni na apsolutni minimum.
X16SZ nije poznat kao najekonomičniji motor u gradu, pre svega zbog zastarelog sistema ubrizgavanja u jednoj tački. Realna potrošnja u gradskim uslovima vožnje (kreni-stani) iznosi između 8.5 i 10.5 l/100km, zavisno od težine noge na gasu i stanja saobraćaja.
Kratak odgovor je: Da, prilično. Sa svojih 71 KS (52 kW) i 128 Nm obrtnog momenta, motor ima solidan odziv na vrlo niskim obrtajima, što ga čini prijatnim za vožnju kroz grad. Međutim, čim izađete na otvoreni put ili pokušate preticanje na uzbrdici, osetićete ozbiljan nedostatak snage. U modelima poput Opel Astra F Caravan (karavan) ili u Vectri A, koji su teži automobili, ovaj motor se ozbiljno muči, pogotovo ako je vozilo puno putnika i prtljaga.
Na auto-putu, pri brzini od 130 km/h, motor se vrti na relativno visokih 3500 do 3800 obrtaja u minuti (u zavisnosti od ugrađenog menjača). Zbog nedostatka zvučne izolacije u automobilima iz tog vremena i visokih obrtaja, vožnja pri ovoj brzini je bučna i zamorna, a potrošnja naglo raste. Idealna brzina za krstarenje ovim motorom je oko 100-110 km/h.
Ovo je jedna od najboljih karakteristika motora X16SZ. On je apsolutno savršen za ugradnju plina. Zbog metalne usisne grane i jednostavnog monopoint ubrizgavanja, čak i najosnovniji "venturi" (vakuumski) plinski uređaji rade bez problema, mada je sekvent uvek bolja preporuka. Sedišta ventila su izuzetno izdržljiva, pa nema potrebe za dodatnim podmazivanjem ventila (tzv. kapalice). Na plinu će auto biti još za nijansu "lenji", ali će troškovi vožnje biti prepolovljeni.
Ako razmišljate o čiptuningu ovog motora, odmah odustanite. Radi se o atmosferskom motoru starije generacije kod kojeg bi "Stage 1" remap softvera doneo maksimalno 3 do 5 KS, što nećete ni osetiti u vožnji. Novac je pametnije uložiti u veliki servis i nove gume, jer se performanse X16SZ motora ne mogu značajno poboljšati bez ozbiljnih mehaničkih prepravki usisa i izduva, što je potpuno neisplativo.
Uz X16SZ najčešće je uparen pouzdani 5-stepeni manuelni menjač (najčešće oznake F13 ili F15). Najčešći problem kod manuelnih menjača nije sam snop zupčanika, već birač brzina (poluge i zglobovi) koji vremenom dobije luft, pa ručica menjača postane neprecizna i "gumena". Ovo se lako i jeftino rešava zamenom seta poluga.
Druga opcija je bio 4-stepeni automatski menjač (često Aisin). Iako je izdržljiv, zub vremena čini svoje. Najčešći kvarovi automatika su trzanje pri promeni brzina ili odloženo šaltanje (klizanje). Uzrok tome su najčešće prljavi solenoidi ili činjenica da ulje u menjaču nije menjano godinama.
Kao što smo spomenuli, sistem ima fiksni zamajac. Kompletan set kvačila (korpa, lamela, druk ležaj) za manuelni menjač je veoma jeftin (Zavisi od tržišta) i menja se relativno lako. Što se tiče ulja u menjaču, iako proizvođači nekad navode da je ulje u manuelnom menjaču "za ceo vek trajanja vozila", preporuka majstora je da se ono ipak zameni na svakih 80.000 do 100.000 km. Kod automatskih menjača, zamena ulja i filtera je obavezna na svakih 60.000 km kako bi se izbegli skupi kvarovi.
Kada kupujete automobil sa X16SZ motorom, sama mehanika je zapravo vaša najmanja briga. Prilikom pregleda, fokusirajte se na sledeće:
Opelov motor X16SZ je definicija radne mašine. Nije brz, nije preterano štedljiv na benzinu i bučan je na auto-putu. Ipak, on nudi nešto što je danas retkost – apsolutnu pouzdanost jednostavne mehanike i neverovatno niske troškove održavanja. Idealan je za vozače početnike, ljude kojima treba radno vozilo od tačke A do tačke B, ili za one koji žive u ruralnim sredinama gde su brzine manje, a majstori vole jednostavna rešenja. Uz ugrađen TNG uređaj i malo pažnje prema limariji, automobil sa ovim motorom služiće vas godinama bez nepredviđenih udara na kućni budžet.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.