Motor sa oznakom 18K4F pripada čuvenoj (ili zloglasnoj) Roverovoj K-Seriji motora. U pitanju je lagani aluminijumski agregat koji je u trenutku lansiranja predstavljao pravo čudo inženjeringa zbog svog odnosa mase i snage. Međutim, inovativni dizajn gde dugački šrafovi ("through-bolts") drže čitav blok u takozvanom "sendvič" sistemu, stvorio je jedan od najpoznatijih problema u automobilskoj industriji – hronično pucanje dihtunga glave motora. Ugrađivan je u široku paletu vozila, od luksuznih limuzina (Rover 75, MG ZT), preko terenaca (Land Rover Freelander I), pa sve do malih, sportskih dvoseda sa centralno smeštenim motorom (MG F i MG TF).
| Karakteristika | Podatak |
|---|---|
| Zapremina motora | 1796 cm³ |
| Snaga | 88 kW (120 KS) |
| Obrtni momenat | 160 Nm |
| Kod motora | 18K4F |
| Tip motora | Benzin (Atmosferski / Naturally aspirated) |
| Tip ubrizgavanja | Multi-Point Injection (MPI) |
Razvod motora pokreće zupčasti kaiš. Preporuka je da se veliki servis obavezno radi svakih 80.000 do 90.000 km ili najkasnije na svakih 5 godina. Ukoliko kaiš pukne, dolazi do totalne havarije i krivljenja ventila, što za sobom povlači skidanje glave motora i ogromne troškove.
Apsolutno najčešći i najskuplji kvar na ovom motoru je takozvani HGF (Head Gasket Failure), odnosno pucanje dihtunga glave motora. Uzrok leži u lošoj poziciji termostata koji stvara termalne šokove (nagle promene temperature u glavi motora), plastičnim tiplovima za centriranje glave (koji popuste vremenom), i tankom fabričkom dihtungu. Simptomi koje vozač mora odmah da prepozna su podizanje radne temperature, nestanak antifriza u posudi bez vidljivog curenja spolja, i najpoznatiji znak – beli "majonez" ispod čepa za dolivanje ulja, što znači da je motor pomešao ulje i vodu. Rešenje je ugradnja takozvanog PRT (Pressure Relief Thermostat) sistema sa izdvojenim termostatom i ugradnja pojačanog, višeslojnog metalnog dihtunga (MLS – Multi-Layer Steel) sa čeličnim vođicama.
Kada je reč o podmazivanju, u motor ide oko 4.5 litara ulja, a preporučena gradacija je najčešće kvalitetna 10W-40 polusintetika (ili 5W-40 zavisi od klime i stanja). Ovaj agregat troši ulje. Potrošnja od 200 do 500 ml na 1000 km se smatra tolerabilnom, posebno kod starijih primeraka, i najčešće nastaje zbog dotrajalih gumica ventila ili karika. Redovno proveravanje šipke merača je pitanje opstanka ovog motora.
S obzirom na to da je u pitanju klasičan benzinac, svećice se menjaju u proseku na svakih 40.000 do 60.000 km. Ako osetite trzanje pri ubrzanju ili nemiran rad na leru, svećice, kablovi ili bobine su prvi sumnjivci.
Kada govorimo o delovima i troškovima, situacija sa plivajućim zamajcem zavisi od modela. Land Rover Freelander i lagani MG F/TF obično koriste klasičan (fiksni) zamajac. Međutim, ako ovaj motor kupujete u luksuznoj limuzini Rover 75 ili MG ZT, tu ćete naći plivajući zamajac (DMF). Njegova funkcija je da smanji vibracije, ali zamena spada u skupu intervenciju (Zavisi od tržišta).
Sistem ubrizgavanja je klasičan Multi-Point Injection (MPI) bez direktnog ubrizgavanja pod visokim pritiskom. Zbog toga dizne veoma retko prave probleme i nisu skupe za čišćenje ultrazvučnom kadom ukoliko se i zapuše. Kako je u pitanju atmosferski benzinski motor starije generacije, on nema turbo punjač, pa ste te brige lišeni. Iz istog razloga, ovde nema ni DPF filtera, niti AdBlue sistema, koji su rezervisani za moderne dizelaše.
Realna potrošnja i performanse drastično zavise od toga u kojoj "školjci" se ovaj motor nalazi. U Land Rover Freelanderu, ovaj motor mora da vuče masivnu karoseriju, pogon na sva četiri točka (kardan i visko spojnicu) i lošu aerodinamiku. Tu je ovaj motor izuzetno lenj – ubrzanja su spora, preticanja zahtevaju zalet, a gradska potrošnja glatko ide na 11 do 13 l/100km. Isto važi i za teški Rover 75, gde gradska vožnja uzima preko 11 litara benzina.
Sa druge strane, u laganim modelima poput MG F i MG TF (težina jedva oko 1.100 kg), ovaj agregat od 120 KS se budi i ponaša izuzetno žustro, donoseći pravo sportsko iskustvo za volanom uz potrošnju od 8.5 do 10 litara u gradu.
Na auto-putu, pri brzini od 130 km/h, menjač ga drži na prilično visokim obrtajima (obično oko 3.500 do 3.800 obrtaja u minuti, zavisno od menjača). To znači povećanu buku u kabini (osim kod odlično izolovanog Rovera 75) i povećanu potrošnju (oko 8.5 do 9 l/100km na otvorenom).
Ukoliko razmišljate o ugradnji plina (TNG), odgovor je – da, motor prihvata autogas sasvim solidno zahvaljujući MPI ubrizgavanju. Ali, postoji ogromno "ALI". S obzirom na osetljivost motora na temperaturu glave, sistem za hlađenje mora biti 100% ispravan, a ugradnja plinskog isparivača mora biti izvedena besprekorno kako ne bi narušila protok antifriza. Siromašna plinska smeša drastično podiže temperaturu sagorevanja u cilindrima, što može biti fatalno po zloglasni dihtung glave.
Što se tiče čipovanja (Stage 1), pošto se radi o atmosferskom motoru (bez turba), izmena softvera u mapi motora doneće minimalna, jedva osetna poboljšanja (maksimalno od 5 do 8 KS). Takva modifikacija na ovom agregatu predstavlja obično bacanje novca.
Uz 18K4F ugrađivani su različiti menjači. Kod većine modela sa prednjim pogonom ili 4x4, sretnućete PG1 manuelni menjač sa 5 brzina. Ovaj menjač je robusan, ali vremenom stradaju ležajevi unutar samog menjača, što se manifestuje zujanjem u određenim brzinama ili pri motornom kočenju. Ulje u manuelnom menjaču obavezno treba menjati na 60.000 do 80.000 km kako bi se sprečili ti problemi.
Od automatskih menjača, u Roveru 75 se često ugrađivao Jatco petostepeni automatik, koji je generalno pouzdan ukoliko se ulje menjalo redovno (svakih 60.000 km). Simptomi kvara automatika su grubi trzaji pri ubacivanju u brzinu ("udarci") – obično znak loših solenoida u menjaču. Znatno rizičnija priča je Stepspeed CVT menjač u modelima MG F/TF. Održavanje kontinualnih (CVT) transmisija je specifično, zahtevaju specijalna ulja, a popravke su veoma skupe i retko koji majstor želi da ih radi (Zavisi od tržišta).
Pre kupovine automobila sa motorom 18K4F, neophodno je otvoriti četvore oči ispod haube. Ostavite auto da radi na leru dok ne postigne radnu temperaturu (i uključi ventilator). Odvijte posudu za antifriz, ali pažljivo. Voda ne sme da smrdi na izduvne gasove, na površini tečnosti ne smeju da plivaju "masne" mrlje od motornog ulja, a creva za vodu ne smeju biti tvrda kao kamen (prevelik pritisak kompresije). Nakon toga pogledajte čep ulja; bilo kakav beli majonez znači da bežite od tog auta ili zahtevate drastično obaranje cene radi popravke motora.
Zaključak: Kome je namenjen ovaj motor?
Kupovina Freelandera sa ovim motorom je za mazohiste – trom je, troši puno, a 4x4 sistem stavlja motor pod veliko opterećenje, pa su pucanja dihtunga veoma česta. Kupovina luksuznog Rovera 75 sa ovim motorom preporučljiva je isključivo "penzionerskim" vozačima koji uživaju u laganoj krstarećoj vožnji (sve ostalo rešava mnogo bolji BMW-ov M47 dizel u tom modelu). Svoj pun, originalni potencijal ovaj 1.8 16V motor pokazuje jedino u lakim MG roadsterima, gde briljira kao izuzetno živahan i zabavan agregat za entuzijaste koji imaju živaca i novca da uredno održavaju rashladni sistem.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.