Kada se u mehaničarskim krugovima spomene atmosferski benzinac od 1.6 litara, prva asocijacija je često neuništivost, a upravo to je reputacija koju nosi Suzukijev M16A motor. U ovoj inkarnaciji sa 120 konjskih snaga i VVT (Variable Valve Timing) sistemom, ovaj agregat predstavlja vrhunac evolucije jedne stare, proverene japanske škole. Ugrađivao se u izuzetno popularne krosovere i terence poput Suzuki Vitare četvrte generacije, modela SX4 (i njegove S-Cross varijante), kao i u blizanca iz Fiatove game – model Sedici. Za vozače koji traže motor bez turbo rupa, plivajućih zamajaca i paprenih računa za popravke, M16A je čest i logičan izbor. Ali, da li je sve baš tako idealno?
| Specifikacija | Podatak |
|---|---|
| Zapremina motora | 1586 cc |
| Snaga motora | 88 kW (120 KS) |
| Obrtni moment | 156 Nm |
| Kod motora | M16A |
| Tip ubrizgavanja | Indirektno ubrizgavanje (MPI) |
| Sistem punjenja | Atmosferski (Bez turba) |
Jedna od najvećih prednosti M16A motora je to što se za razvodni sistem koristi pogonski lanac. U praksi, ovaj lanac se pokazao kao neverovatno izdržljiv. Za razliku od nekih evropskih konkurenata kod kojih se lanac menja na 100.000 km, kod Suzukija uz redovno menjanje ulja lanac gura i preko 250.000 km bez znakova istezanja. Zbog toga se klasičan veliki servis (zamena zupčastog kaiša, španera i rolera) ne radi u strogo propisanom intervalu. Ipak, preporučuje se kontrola i zamena PK kaiša i vodene pumpe na svakih 90.000 do 100.000 km.
Kada su u pitanju najčešći kvarovi, mehaničari za ovaj motor obično nemaju mnogo posla. Ponekad može doći do otkazivanja bobine, što se manifestuje grubljim radom motora, trzanjem pri ubrzanju i paljenjem "Check Engine" lampice. Takođe, na višim kilometražama moguće je blago curenje ulja na dihtungu poklopca ventila (dihtung dekle), što spada u redovno i jeftino održavanje. VVT solenoid može praviti probleme i zaglavljivati, ali se to dešava isključivo na vozilima gde su vlasnici zanemarivali zamenu ulja i filtera.
U motor staje približno 3.9 do 4.2 litara motornog ulja. Fabrika i serviseri za modele do 2013. godine najčešće preporučuju gradaciju 5W-30, dok se za novije generacije Vitare i S-Cross modela često sugeriše i 0W-20 radi smanjenja emisije gasova. Motor ne spada u "gutače" ulja. Potrošnja od 100 do 300 grama između servisa (na 10.000 km) smatra se potpuno normalnom. Ukoliko motor troši litru ili više od servisa do servisa, to obično ukazuje na stvrdnute gumice ventila usled visoke radne temperature ili, ređe, na zapekle karike usled neredovnog održavanja.
S obzirom na to da se radi o benzincu, redovno održavanje podrazumeva i zamenu svećica. Ako se koriste standardne svećice, interval zamene je oko 40.000 km, dok su u ovaj motor fabrički često ugrađivane kvalitetnije iridijumske svećice čiji je vek trajanja oko 90.000 do 100.000 km.
Ako dolazite iz sveta modernih turbo dizelaša, čitanje o M16A motoru će vam biti pravo olakšanje. Zbog atmosferske prirode i ravnomernog obrtnog momenta, modeli sa manuelnim menjačem nemaju plivajući zamajac. Tu je klasičan fiksni zamajac i jednostavan set kvačila čija zamena - nije skupa (Zavisi od tržišta).
Sistem ubrizgavanja goriva je indirektni (MPI - Multi-Point Injection). Benzinske dizne kod ovog modela su izuzetno robusne, veoma retko otkazuju, a i kada se zaprljaju od goriva lošijeg kvaliteta, mogu se lako i jeftino oprati u ultrazvučnoj kadi. Nema osetljivosti na lošije gorivo kao kod motora sa direktnim ubrizgavanjem.
Ovaj agregat nema turbo punjač (niti dva). To znači da nema brige o hlađenju turbine, nema troškova reparacije kompresora niti pucanja creva interkulera. Shodno tome, motor nema ni DPF (Diesel Particulate Filter), a budući da je benzinac, naravno da nema ni komplikovan AdBlue sistem koji često frustrira vozače novih dizel vozila sa svojim senzorima i pumpama. Neki modeli jesu opremljeni EGR ventilom za recirkulaciju gasova, ali za razliku od dizelaša gde se on blokira naslagama čađi do neprepoznatljivosti, kod ovog benzinca jako retko zadaje probleme i eventualno zahteva rutinsko čišćenje na velikim kilometražama.
Japanski inženjering je sjajan, ali zakoni fizike se ne mogu prevariti. Suzuki sa svojih 120 KS i obrtnim momentom od svega 156 Nm (koji je dostupan tek na visokih 4400 obrtaja) može delovati pomalo "lenjo". Ako ga vozite u manjem modelu poput starijeg SX4 ili Fiat Sedici, performanse su sasvim korektne. Međutim, u većim modelima kao što su Suzuki Vitara IV i SX4 S-Cross (naročito u verzijama sa 4x4 ALLGRIP pogonom), motoru manjka daha na nižim obrtajima. Da bi automobil odlučno povukao, radilica se mora naterati u više obrtaje, što znači da ćete se često igrati ručicom menjača i spuštati brzinu niže pri preticanju.
Realna potrošnja goriva je jedan od najčešćih argumenata u raspravama. U stani-kreni gradskoj vožnji računajte na potrošnju od 8.5 do 9.5 l/100km. Ako posedujete 4x4 verziju ili automobil sa automatskim menjačem (stariji sa konvertorom obrtnog momenta), potrošnja lako prelazi u dvocifrenu zonu tokom hladnijih zimskih meseci i kratkih relacija.
Na auto-putu se primećuje najveći nedostatak ovog pogonskog sklopa. Većina verzija uparena je sa manuelnim menjačem od pet brzina. Zbog kratkih prenosnih odnosa, automobil pri krstarećoj brzini od 130 km/h radi na oko 3500 do 3800 obrtaja u minuti. To ima dva efekta: prvi je povišen nivo buke u kabini, a drugi je potrošnja koja na auto-putu skače na oko 7.5 do 8.5 litara benzina na 100 kilometara. Ovo definitivno nije idealna krstarica za celodnevnu vožnju auto-putem velikim brzinama.
Zbog indirektnog ubrizgavanja, M16A je izuzetno popularan za ugradnju plina (TNG). Ugradnja sekvencijalnog uređaja je relativno jednostavna, a sama cena instalacije - nije skupa (Zavisi od tržišta). Ipak, postoji jedna velika i jako bitna caka! Ovaj motor nema hidropodizače ventila. Ukoliko ugradite TNG, temperature u komori za sagorevanje rastu i ventili brže stradaju. Da bi se izbeglo pregorevanje ventila, obavezno je preporučljivo ugraditi sistem za kapanje ulja (tzv. "kapalice" ili Flashlube), i ono što je najvažnije – zazor ventila se mora ručno kontrolisati i podešavati na svakih 40.000 do 50.000 pređenih kilometara.
Kada je u pitanju popularno čipovanje motora, odgovor je vrlo jasan: zaboravite na to. S obzirom na to da je agregat atmosferski, takozvani Stage 1 remap ne donosi apsolutno ništa vredno investicije. Izvlačenje jedva dodatnih 5 do 8 konjskih snaga, pri čemu je razlika u vožnji gotovo neprimetna, jednostavno je bacanje novca. Ako želite brži Suzuki, potrebno je kupiti verziju sa Boosterjet turbo motorom (koja se pojavila kasnije).
Uz 1.6 VVT motor isporučivano je više tipova menjača u zavisnosti od generacije i modela. Najzastupljeniji su manuelni menjači sa pet brzina. Pokazali su se pouzdano, mada vlasnici često ističu da ručica ume biti blago "zapinjajuća" pri ubacivanju u prvu brzinu ili rikverc na hladno, što je poznata karakteristika celokupne generacije i nije nužno kvar.
Što se tiče automatike, Suzuki je nudio nekoliko varijanti. Stariji modeli (SX4, Sedici, prve Vitare) koristili su klasične automatske menjače sa konvertorom obrtnog momenta (sa 4 ili 6 brzina), koji su praktično neuništivi ako se održavaju. S-Cross se pak nudio sa CVT menjačem (kontinuirano varijabilni prenos). CVT menjač odlično pegla promenu brzina po gradu, ali može biti bučan prilikom naglog ubrzavanja. Kvarovi na CVT-u se najčešće ogledaju u oštećenju metalnog kaiša usled zanemarivanja servisa ili nasilne vožnje van asfalta.
Pogon na svim točkovima (nekada poznat kao i-AWD, kasnije i kao ALLGRIP sistem) je fenomenalan i jedan od glavnih razloga za kupovinu. Sistem se uključuje elektronski i radi pomoću višelamelastog kvačila na zadnjoj osovini.
Kada je reč o održavanju, kod manuelnih menjača nema plivajućeg zamajca, a zamena kvačila - nije skupa (Zavisi od tržišta). Bez obzira koji menjač imate, ulje u njemu, kao i ulje u diferencijalu (ako imate 4x4 verziju) mora se menjati. Interval za servis automatskog i CVT menjača, kao i za zamenu ulja u manuelnom i ALLGRIP sistemu, ne bi smeo da pređe 60.000 do maksimalno 80.000 kilometara.
Pre nego što izbrojite novac za polovnog Suzukija sa 1.6 M16A motorom, važno je uraditi osnovne provere:
Kome je ovaj motor namenjen? Ako na automobil gledate pragmatično i iznad svega cenite pouzdanost i niske troškove održavanja, Suzuki sa 1.6 M16A motorom je jedan od poslednjih mohikanaca stare japanske škole. Oprostiće vam lakše greške u vožnji i nagradiće vas time što vas neće ostaviti na putu. On nije namenjen vozačima koji vole agresivna ubrzanja niti ljudima koji svakodnevno prelaze stotine kilometara auto-putem pri velikim brzinama. Idealan je za porodičnu, opuštenu eksploataciju, regionalne puteve i zimske čarolije gde ALLGRIP pogon i pouzdana benzinska snaga dolaze do punog izražaja.
Vaše mišljenje nam pomaže da poboljšamo kvalitet sadržaja.